Benedikt XVI. govorio danas drugoj skupini njemačkih biskupa u pohodu 'ad Limina'
(18. studenoga 2006. – RV) Ponovno istaknuti naviještaj kršćanske vjere današnjoj
mladeži, prožetoj sekulariziranom kulturom i često nesposobnoj za stvaranje čvrstih
obitelji; Promicati crkvena djela usmjerena na „istinu vjere“, a ne u druge svrhe;
poduprijeti ekumenizam obilježen ne toliko zajedničkim dokumentima, već zajedničkim
i uvjerljivim svjedočenjem – glavne su točke o kojima je papa Benedikt XVI. govorio
danas drugoj skupini njemačkih biskupa u pohodu 'ad Limina'. Njemačko društvo,
poput brojnih drugih na Zapadu, trpi zbog posljedica velike duhovne praznine, a prvi
koji snose njegove posljedice – kako je primijetio Sveti Otac – jesu mladi, korisnici
sekularizirane kulture koja je potpuno usmjerena na materijalne stvari. Svjetski dani
mladeži pokazali su da mladi očekuju i da su raspoloživi za Boga i Evanđelje, stoga
odgovor na to iščekivanje treba biti u više oblika. Djecu i mlade, primjerice, služenje
kod oltara kao ministranti, može dovesti do prvoga kontakta s Riječju Božjom i s unutarnjim
životom Crkve. I suradnja sa zborovima može pomoći mladima u odgoju za lijepo i dovesti
ih do radosti zbog sudjelovanja na Misi – napomenuo je Sveti Otac i pritom pozvao
biskupe i župnike da crkvenim pokretima iziđu u susret s puno ljubavi, jer u njima
mladi i odrasli stječu iskustvo uzora života vjere kao mogućnosti za život danas.
Ponovna evangelizacija mladeži usko je povezana s još jednom, papi Benediktu XVI.
vrlo dragom temom – brakom i obitelji. Dekristijanizirana mlada osoba je ona koja
je izgubila, ili nije upoznala, onakav red braka kakav je određen Stvaranjem. Stoga,
držeći da se može odrediti prema želji, a na temelju isprazne slobode, sam život mladih,
kao i onaj društveni, nestalan je, te je u tom ozračju za mlade teško definitivno
se vezati ili prihvatiti djecu i dati im trajan prostor za rast i sazrijevanje, a
koji može biti samo obitelj utemeljena na braku – kazao je Papa te istaknuo kako i
obratno, mladim parovima treba pomoći da si kažu to konačno 'da' koje nije u suprotnosti
sa slobodom, nego predstavlja njegovu najveću mogućnost. Velik dio govora Sveti
je Otac posvetio ekumenizmu, te istaknuo kako svi pohvalni pothvati na putu prema
punome jedinstvu svih kršćana, u zajedničkoj molitvi i razmišljanju o Svetome pismu
pronalaze plodno tlo na kojemu zajedništvo može rasti i sazrijevati. Ekumensko se
zalaganje ne može izraziti zajedničkim dokumentima, nego ono postaje vidljivo i djelotvorno
tamo gdje kršćani različitih Crkvi i crkvenih zajednica, u društvenome kontekstu koji
je sve više tuđ religiji, zajedno i na uvjerljiv način ispovijedaju vrednote prenesene
kršćanskom vjerom, te ih snažno ističu u svojemu političkome i društvenome djelovanju
– napomenuo je Sveti Otac. Papa se između ostaloga opširno osvrnuo i na crkvena karitativna
djela, primijetivši kako Crkvu, kako bi bila vjerna Gospodinu, te stoga i samoj sebi,
treba stalno obnavljati. U trenutku kada svaka crkva planira svoje pastoralno djelovanje,
odgovorni se trebaju upitati jesu li ta djela bitna, i posebice, odgovaraju li nacrti
na kriterij istine vjere, na transparentnu dužnu ljubav, prema stilu svetoga Pavla.
Važno je paziti da ne padnu u političku podređenost, nego da služe jedino svojoj zadaći
pravednosti i ljubavi – upozorio je Sveti Otac te napomenuo neka laici pronađu – od
društva do medija, od kateheze do socijalnih službi – svoje prvo područje za apostolat
koji je – prema Papinim riječima – žurno potreban.