2006-11-17 19:15:38

Pravo, pravda i moral- komentar – MI odgovoramo


U vremenu kada se naše novine i vijesti u elektronskim medijima sve više pretvaraju u krvave kronike i policijske biltene jedva da je novost reći da nam je društvo u dubokoj moralnoj krizi. No još više od toga može nas zabrinuti da mnogi u našem društvu - u kojemu je kršćanski i naravni moral uvelike napušten ili zapušten – vjeruju da se pravnim reformama u ime efikasne pravne države, bez duboke i korjenite obnove morala, može postići da naša država bude ne samo pravna, nego i pravedna i moralna, kaže se u komentaru lista HKZ MI za mjesec studeni koji donosimo u cijelosti.
Nedavno otvoren proces koji se vodi protiv okrivljenika zbog kaznenih djela ubojstava počinjenih tijekom Domovinskog rata daje nam na poseban način misliti o toj temi. Kršćanski stav o tome sasvim je jasan: hotimično ubojstvo velik je zločin. Pri tome se glas savjesti, kajanje i oproštenje prepušta svakom pojedincu i Bogu, ali kršćanski moral predmnijeva dužnost građanske sudske vlasti da istraži svako ubojstvo i krivca, ako je moguće, privede pravdi. U tome svjetlu gledano i ovaj se slučaj mora do kraja i jasno rasvijetliti, kako zbog žrtava, tako i radi pravorijeka nad okrivljenicima u smislu njihove krivnje ili nevinosti. To je razina pravne države. Razumno je međutim – kaže se u komentaru lista MI - pretpostaviti i to da će proces biti vođen tako da ne samo istinito utvrdi činjenično stanje vezano za optužbe, nego i tako da vjerno odrazi povijesnu logiku, odnosno istinu o tom tragičnom i slavnom razdoblju hrvatske povijesti. Tu su zadaću naša pravna država kao i međunarodna pravna tijela do sada nažalost propustila izvršiti u mjeri što je nalaže povijesna istina i pravda. Kad je o državi riječ, ona nije pozvana biti samo pravna nego i pravedna. Stoga je hrvatska država morala prvo istražiti sve ratne zločine ili bar one najteže što ga je počinio agresor tijekom svoga divljanja po Hrvatskoj, kada to već nije učinio haški sud. Utoliko, dok je na slobodi čitav agresorski generalštab, zajedno sa svojim političkim nalogodavcima, neprocesuiran ni od koga po zapovjednoj i svakoj drugoj odgovornosti, suditi visokim hrvatskim časnicima za eventualno počinjeni ratni zločin, koliko god to bilo pravno utemeljeno, znači u narodu izazvati ne mali broj pitanja i nedvojben osjećaj da nešto nije u redu, da to nije pravedno i da ne odražava povijesnu istinu. Pa i da smo učinili to što nismo, time još ne bi bio iscrpljen moralni kontekst cijele priče. A moralni kontekst nalaže nam da, ako smo tako velikodušno oslobodili od pravnoga progona brojne vojne i političke pripadnike agresorske strane, iskazavši time neuobičajeno veliko razumijevanje za mentalne prilike u kojima su oni izabrali ili su bili navedeni i zavedeni na, povijesno gledano (ne pravno i pojedinačno), zločin s predumišljajem protiv svojih susjeda i svoje domovine (i još smo ih u ime mira i suživota pozvali da se vrate i kuće im obnovili), koliko bismo onda sućuti i razumijevanja morali pokazati za one koji su, braneći hrvatsku zemlju, eventualno počinili zlodjela kao, opet povijesno gledano (ne pravno i pojedinačno), prekoračenje nužne obrane? Ne bi li naše razumijevanje za te naše povijesne okolnosti – da smo bili napadnuti i da smo se bili dužni braniti – moralo biti bar jednako onom razumijevanju koje smo pokazali za povijesne okolnosti i mentalni sklop agresora? Tek bi u tom kontekstu pravna kazna za svakoga ujedno bila pravedna i moralna. Imati samo pravnu državu još ne znači imati pravednu državu, a još manje znači imati moralno društvo, stoji u komentaru lista MI za mjesec studeni.







All the contents on this site are copyrighted ©.