Treba globalizirati solidarnost

(13. studenoga 2006. – RV) Treba globalizirati solidarnost – kazao je tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika, nadbiskup Agostino Marchetto, govoreći danas u Parizu, na obilježavanju 50. obljetnice Europske banke za razvoj. Globalizacija se poglavito ističe po političkim, socijalnim ili kulturnim obilježjima. U svemu tome – pojasnio je nadbiskup – humana je dimenzija često zaboravljena, a također smo svjedoci sve očitijega gospodarskog raskoraka između bogatih i siromašnih zemalja, te između bogatih i siromašnih unutar jedne zemlje, potom sramotne pojave novih robova. Ali ima nešto – dodao je nadbiskup – što potiče etičko pitanje, a to je pojava selilaštva koja prisiljava sve na traženje novoga međunarodnog gospodarskog poretka, koji podrazumijeva pravičnu raspodjelu zemaljskih dobara koja će značajno pridonijeti preustroju većega dijela stanovništva u teškoćama. Takozvana globalizacija uglavnom postupno mijenja način života i utječe na financijsko tržište, na odnose među osobama, na svakodnevicu i način razmišljanja. Ali trebalo bi – upozorio je nadbiskup – ovu pojavu, kao i sve velike povijesne promjene, upraviti u smislu humanizacije i ne prepustiti je, podcjenjujući njezinu važnost, samoj sebi – istaknuo je citirajući encikliku Ivana Pavla II. „Centesimus annus“: „Čovjekovo glavno bogatstvo jest sam čovjek“. Cilj globalizacije treba biti čovjek, a to znači poduzimati pothvate koji štite ljudsko dostojanstvo i koji su usmjereni na opće dobro; znači s gospodarstvom globalizirati obvezu solidarnosti, te postaviti uvjete sudjelovanja i raspodjele svjetskih dobara, duhovnih i materijalnih blagodati zemlje. U svemu tome čini se kako je bitno „jedinstvo u poštivanju legitimnih razlika, poglavito kroz prenošenje spoznaja koje – pojasnio je nadbiskup – suprotno od materijalnih dobara bogate ne samo onoga tko prima nego i onoga tko dariva. Nadbiskup je potom istaknuo stvarne putove kojima treba ići: iskorjenjivanje ili postupno smanjivanje siromaštva; uključivanje isključenih u međunarodno tržište; uvođenje i promicanje proizvoda nerazvijenih zemalja, svima osigurati pristup ovozemaljskim dobrima, te omogućiti, čak s potpunim brisanjem dugova, razvoj siromašnih zemalja.