Globalna kriza vode na početku XXI. stoljeća sve više ugrožava perspektive ljudskoga
razvoja
(13. studenoga 2006. – RV) Globalna kriza vode na početku XXI. stoljeća sve više ugrožava
perspektive ljudskoga razvoja. Znak za uzbunu uputili su Ujedinjeni narodi u godišnjem
izvješću, objavljenom 9. studenog pod naslovom „Voda između vlasti i siromaštva“.
Milijarda i 100 milijuna osoba, dakle, svaka šesta osoba, nema pitku vodu, a milijarda
i 600 milijuna osoba ne raspolaže sanitarnim čvorovima. Prema izvješću nije problem
u nedostatku vode nego u siromaštvu, nejednakosti i neznanju državnih politika. Govoreći
o vodnim zalihama u razgovoru za naš Radio, Stefano Pettinato, upravitelj Programa
Ujedinjenih naroda za razvoj, kazao je kako nije problem u fizičkome nedostatku vode
nego u pristupu vodi. Očita je neravnomjerna raspodjela vode, ali su i državne politike
učinile da voda u nekim smjerovima ide u korist nekih, a na štetu drugih zajednica.
Riječ je o pogrješnim političkim odabirima – istaknuo je Pettinato. Na upit našega
novinara, kako Ujedinjeni narodi gledaju na privatizaciju vode, kazao je kako je Washington
devedesetih godina prošloga stoljeća zastupao potpunu privatizaciju, liberalizaciju
svega pa i vode. U izvješću se ističe kako je jedno od načela uzeti u razmatranje
sva moguća rješenja. Što znači privatizirati? Znači li to uključiti i privatno pravo
u upravljanje vodnim izvorima? Ako je tako onda se to može uzeti u razmatranje. Ili
to znači da upravljanje i distribucija vode u jednoj državi ili gradu treba postati
isključivi predmet privatnoga prava? U tom smo slučaju apsolutno protiv toga. Dakle,
postoje problemi pravičnosti, jer maksimalni profit najudaljenijim zajednicama često
ne jamči pristup vodi. Dakle, u tome je ključna uloga države, ali ima mjesta i za
privatni sektor kad je država sposobna regulirati i jamčiti pravičnost – kazao je
Pettinato. Osvrnuvši se na problem vode i oružane sukobe, kazao je kako ne treba vodu
gledati kao izvor sukoba, premda ona može biti povod sukobima. Zamislite rijeku koja
prolazi kroz više zemalja i da svu vodu prisvoji zemlja u kojoj izvire rijeka, naravno
da bi došlo do sukoba među državama. Ali, voda može biti i razlogom suradnje među
sukobljenim državama. Prihvatiti vodu kao zajedničko dobro, shvatiti da je voda dobit
za sve i stoga jamčiti pristup vodi, može biti povod pregovorima koji se mogu proširiti
i na druga područja. Ima puno više međunarodnih i bilateralnih ugovora o vodi nego
sukoba zbog vode. To nas treba navesti na razmišljanje o vodi kao sredstvu suradnje
i mira – zaključio je Pettinato i dodao kako rješenje vodne krize može pridonijeti
rješenju drugih problema. Države posvećuju problemu veliku pozornost, ali više od
pozornosti trebao bi stvarni dogovor učiniti nešto na međunarodnoj razini.