Odnos između karizme i ustanove

(11. studenoga 2006. – RV) Ustanova i karizma su crkvene dimenzije koje ovise jedna o drugoj – kazao je nadbiskup Stanisław Ryłko, predsjednik Papinskoga vijeća za laike, govoreći na prvom skupu biskupa koji prihvaćaju nove zajednice, održanome 30. listopada i 1. studenoga u Sao Paolu u Brazilu. Kako je prenijela agencija Zenit, biskupima je, njih oko 30, prijateljima novih zajednica Karizmatske obnove, nadbiskup govorio kako postupati s novim udrugama vjernika koje nastaju po nadahnuću Duha Svetoga. Crkva je jedinstvena u mnogostranosti i mnogostrana u jedinstvu, pojasnio je nadbiskup, citirajući svetoga Bernarda. Potom je istaknuo kako po poslušnosti kršćani pripadaju jednoj ili drugoj karizmi, a po ljubavi svi pripadaju svima. Osvrćući se na učenje pape Benedikta XVI., nadbiskup je pojasnio kako je sveti Franjo Asiški očit dokaz nerazdvojivosti institucionalne od karizmatske dimenzije. Crkvi su u svečevo doba bile potrebne „unutarnja karizmatska obnova, a ne samo upravne i političke akcije“. Uz to je, gotovo protivno utemeljiteljevoj volji, u pravnim terminima nastala franjevačka kongregacija. Hijerarhija i pokreti dolaze od Duha Svetoga, i nisu oprečni – istaknuo je nadbiskup, podsjećajući na upute Ivana Pavla II.: „Duh se Sveti ne ograničava na posvećivanje naroda pomoću sakramenata i služba, nego po svome nahođenju svakome udjeljuje svoje darove“. Nadbiskup je osim toga kazao kako je dužnost biskupa provjeriti autentičnost karizmi koje se rađaju, ne „gušeći Duh, nego ispitujući sve i čuvajući ono što je pozitivno“. Istinska karizma, primijetio je, ima obilježje očitovanja karizma i plodova duha, duhovnu srodnost među svojim članovima, sklad s crkvenim vlastima, može imati „proročke kritike“, ali nikad ne zapostavlja jedinstvo i zajedništvo.