Izmedu vjere i znanosti nema opreke

(07. studenoga 2006. – RV) Izmedu vjere i znanosti nema opreke, ali tehnicko-znanstveni napredak ne smije dovesti covjeka do mišljenja da mu Bog više nije potreban, te do lišavanja ljudskoga bica njegove covjecnosti i dostojanstva – srž je govora pape Benedikta XVI. sudionicima opce skupštine Papinske akademije za znanosti, koje je jucer primio u audijenciju. Tijekom skupštine, održane u Vatikanu na temu „Predvidljivost u znanosti – tocnost i ogranicenja“, razmotrena su slojevita pitanja poput meteoroloških predvidanja i klimatskih promjena, predvidanja potresâ i pada nebeskih tijela, pa do širenja pandemijâ kao što je pticja gripa ili virus Sars. Sveti je Otac istaknuo kako nema sukoba izmedu znanosti i vjere, ako se pogleda na velika znanstvena postignuca u korist covjecanstva. Istodobno je, medutim, naglasio kako je napredak znanosti, i posebice njezina sposobnost vladanja prirodom uz pomoc tehnike, ponekad bio povezan s odgovarajucim nazadovanjem filozofije, religije, pa cak i kršcanske vjere. Neki su, naime, u napredku suvremene znanosti i tehnike vidjeli jedan od glavnih uzroka sekularizacije i materijalizma, stoga se postavlja pitanje: zašto zazivamo utjecaj Boga na prirodu, kad se znanost pokazala sposobnom uciniti isto? Covjek ne može imati tako radikalno i neuvjetovano pouzdanje u znanost i tehniku, da bi vjerovao kako znanstveni i tehnološki napredak može objasniti svaku stvar te potpuno ostvariti njegove duhovne i životne potrebe – kazao je nadalje Sveti Otac. Znanost ne može dati potpun odgovor na najosnovnija ljudska pitanja – na pitanja o smislu života i smrti, krajnjim vrednotama, i naravi samoga napredka. Znanstvene metode istraživanja – kazao je Papa citirajuci Drugi vatikanski sabor – mogu biti krivo uzdignute na vrhunsko nacelo traženja istine, stvarajuci tako opasnost da covjek, previše se pouzdajuci u današnja otkrica, pomisli da je dostatan sam sebi, te više ne traži više vrednote. Govoreci potom o pitanju eticke odgovornosti znanosti, Sveti je Otac napomenuo kako njezine zakljucke trebaju voditi poštovanje prema istini i cestita svijest o tocnosti i neizbježnim ogranicenjima u znanstvenoj metodi. To sigurno znaci da valja izbjegavati bespotrebno uznemirujuca predvidanja, kada se ona ne temelje na dostatnim podatcima … ali, to znaci i izbjegavati suprotno, odnosno šutnju izazvanu strahom pred pravim problemima – kazao je Sveti Otac. Osvrnuvši se potom na utjecaj znanstvenikâ u oblikovanju javnoga mnijenja, istaknuo je kako je to uloga koja ne smije biti oslabljena neprilicnom žurbom ili voljom za površnom reklamom. Citirajuci pak Ivana Pavla II., Sveti je Otac primijetio kako su znanstvenici, upravo stoga što znaju više, pozvani služiti više, i to mudro se koristeci svojim znanjem, za dobro cijele ljudske obitelji. Istaknuvši na koncu sadašnja ocekivanja covjecanstva što se tice stalnih opasnosti za okoliš koje pogadaju citave narode, kao i žurnu potrebu pronalaženja alternativnih sigurnih energetskih izvora dostupnih svima, Papa je kazao kako ce znanstvenici uvijek imati potporu Crkve na tom podrucju. Ali, znanost ne smije nikada biti upotrijebljena protiv ljudskoga života i njegova dostojanstva, nego se treba uvijek staviti u njegovu službu – upozorio je Sveti Otac.