Papa slavio Misu zadzšnicu za pokojne kardinale

(04. studenoga 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. danas je u vatikanskoj bazilici služio Svetu Misu zadušnicu za kardinale i biskupe preminule tijekom posljednjih dvanaest mjeseci. Tumaceci cilj koji nas ocekuje na koncu zemaljskoga hodocašca, Sveti je Otac kazao kako, ako smrt lišava covjeka svega onoga što je zemaljsko, Milost ga vodi u vjecni život, u nazocnost Boga, gdje se nalazi punina života. Svakome je od njih Krist dao Oceve rijeci, i oni su ih prihvatili – ovim se rijecima Sveti Otac spomenuo kardinalâ i biskupâ preminulih u proteklih godinu dana, te izgovorivši pojedinacno imena preminulih kardinala, kazao je kako bi rado imenovao i svakog nadbiskupa i biskupa, ali – kako je rekao – dosta nam je utješna sigurnost da su, kako je jednom Isus rekao apostolima, njihova imena zapisana na nebesima. Upravivši potom svoje misli na te pastire koji su završili svoje zemaljsko hodocašce, Papa je napomenuo kako, ako smrt lišava svega onoga što je zemaljsko, Kršcanina, pridruženoga uskrsnome otajstvu, i lišenoga svega, ali zaodjevenoga Kristom, Milost prati u nazocnost Boga. Ali, kako bi došao pred pravednoga i milosrdnoga Oca, krštenik treba biti cist. Kako bi bijela haljina, primljena na Krštenju, bila ocišcena od svakoga otpada i svake mrlje, zajednica vjernika prikazuje euharistijsku žrtvu i druge molitve za one koje je smrt pozvala da prijedu iz vremena u vjecnost. Kristovo nam uskrsno otajstvo pokazuje – kazao je nadalje Sveti Otac – da je božanska Rijec utjelovljena u Isusu nositeljica nade. U svijetu koji je na više nacina ožalošcen, ona donosi radosnu vijest o vjecnome životu. Upravo je on dar koji je utjelovljeni Sin Božji darovao ljudima; dar je to kojim se može koristiti onaj tko poznaje Krista – kazao je Sveti Otac te pojasnio kako poznavati Isusa znaci poznavati Oca, a poznavati Oca znaci uci u stvarno zajedništvo sa samim Pocetkom Života, Svjetla i Ljubavi. Kardinali i biskupi su bili pozvani u Crkvi cuti kao vlastite, i nastojati ih primijeniti, rijeci apostola Pavla: „Ta meni je živjeti Krist“. Objasnivši potom smisao puta, u sakramentima, tih pastira, Papa je napomenuo kako se kroz takav sakramentalni put njihovo „biti u Kristu“ ucvršcivalo i produbljivalo, tako da umrijeti ne znaci više gubitak – buduci da su, evandeoski, sve vec „izgubili“ radi Gospodina i Evandelja – nego je to „dobitak“: susresti konacno Isusa, a s Njime i puninu života.