Svetkovina Svih svetih, Angelus

Sveti i preminuli modernog covjeka provociraju o smislu “vjecnoga života”, jednoj stvarnosti koju se danas cesto smatra “vec nadmašenom mitologijom”, kazao je Benedikt XVI. tijekom sv. Mise u Bazilici sv. Petra i u podnevnom susretu prigodom svetkovine Svih Svetih.
Slavni ili nepoznati, cašceni stoljecima ili skriveni u svakodnevnici, oni su ljudski uzori koji nebo približavaju zemlji. Muškarci i žene, sinovi Crkve, koji su izabrali Krista, branili svoj izbor ne izbjegavajuci posljedice, ni one najdramaticnije, postajuci cak – iznad svojih nakana – dokazom da je «visoki cilj kršcanskoga života» cilj za sve» - ne za posebne ljude – i da je cilj za sva vremena. Benedikt XVI. je potvrdio ova nacela tijekom tradicionalne Mise na svetkovinu Svih Svetih, slavljene vrlo svecano u Bazilici sv. Petra.
U prepunoj Bazilici sv. Petra Papa je postavio pitanje slavnog božjeg covjeka sv. Bernarda: cemu služe naše hvale Svetima, naš prinos njihovoj velicini? Odgovor od prije tisucu godina – dodao je – nije izgubio na aktualnosti: Sveci «ne trebaju naših cašcenja», ali misleci na njih – govorio je sv. Bernard - «osjecam se zapaljen od velikih želja»:
«Evo, dakle znacenja današnje svetkovine: gledajuci svijetli primjer Svetaca u nama probuditi veliku želju biti kao i Sveci, radosno živjeti blizu Boga (…) Biti svet znaci živjeti u blizini s Bogom, živjeti u njegovoj obitelji. Ova istina, koju je živo istaknuo II. vatikanski sabor, danas je ponovno predložena na svecan nacin našoj pozornosti».
Ali u cemu se sastoji svetost, upitao se još Benedikt XVI.?
«Na upit se može prije svega odgovoriti negativno: biti sveti ne treba ciniti izvanredne cine i djela, niti posjedovati izvanredne karizme. Zatim pozitivan odgovor: potrebno je jednostavno «služiti» Isusu, slušati ga i slijediti ga ne bojeci se teškoca (…) Svetost zahtijeva stalan napor, ali je moguca svima jer, više nego ljudsko djelo, zapravo je dar Božji».
Zacijelo, velicina dara – istaknuo je Benedikt XVI. – istice kontrast «siromaštva naših sredstava». Ali kršcanska sigurnost daleko od «oholosti» sastoji se u tome: Bog nas – ponovio je Papa – je želio u svijetu da budemo sveti». Poput onih koje slavi Crkva, kao likovi Starog Zavjeta: od «pravednog» Abela do Abrama «vjernog Patrijarha», kazao je Papa u današnjoj propovijedi.
Danas slavimo svetkovinu Svih Svetih a sutra cemo komemorirati vjerne mrtve. Ove dvije liturgijske prigode, nude nam posebnu prigodu razmišljati o vjecnom životu, kazao je Benedikt XVI. i upitao se ceka li moderni covjek još taj vjecni život ili smatra kako on vec pripada nadživljenoj mitologiji? Više nego u prošlosti u ovo naše vrijeme toliko se zauzeto zemaljskim stvarima, da se katkada teško uspijeva misliti da je Bog protagonist povijesti i našega vlastitoga života. Ali, ljudski život, po svojoj naravi je usmjeren na nešto više, što ga nadilazi; neodstranjiva je ljudskom bicu cežnja za pravdom, istinom i potpunom srecom. Pred zagonetkom smrti, u mnogima je živa želja i nada u onostranosti naci svoje drage. Isto kao što je snažno uvjerenje za konacnim sudom da uspostavi pravdu, ocekivanje konacnog susreta u kojemu ce svakome biti dano ono što je zaslužio.
Za nas kršcane “vjecni život” ne znaci samo neki život koji ce trajati beskonacno, nego novu kvalitetu života, potpuno uronjenog u Božju ljubav, koja oslobada od zla smrti i stavlja nas u vjecno zajedništvo sa svom bracom i sestrama koji sudjeluju u istoj Ljubavi. Vjecnost, stoga, može biti vec nazocna u središtu zemaljskog i vremenskog života, kada je duša, posredstvom milosti, pridružena Bogu, svome posljednjem temelju. Sve prolazi, samo Bog se ne mijenja. Stoji u 73. psalmu: “Malaksalo mi je tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože dovijeka!” Svi kršcani pozvani na svetost, muževi su i žene koji žive cvrsto usidreni na toj “Stijeni”; s nogama na zemlji, ali srcem vec u Nebu, posljednjem boravištu Božjih prijatelja..
Braco i sestre, nastavio je Papa, meditirajmo o ovim stvarnostima s dušom usmjerenom prema našoj posljednjoj sudbini, koja daje smisao svakodnevnim situacijama. Oživimo radosni osjecaj zajedništva svetih i neka nas oni privuku prema cilju našega života: susretu licem u lice s Bogom. Molimo da ovo postane baština svih vjernih mrtvih, ne samo naših dragih, nego svih duša, poglavito onih zaboravljenih i potrebitih božanskoga milosrda. Neka nas Djevica Marija, Kraljica Svih Svetih, vodi izabrati u svakome trenutku zemaljskoga života, “život svijeta koji ce doci” – kao što kažemo u Vjerovanju; svijet vec zapoceo uskrsnucem Kristovim, ciji dolazak možemo ubrzati našim iskrenim obracenjem i djelima ljubavi, kazao je Papa u podnevnom nagovoru na svetkovinu Svih Svetih.