(28. listopada 2006. – RV) Valja svjedociti životnu ljepotu Evandelja, boreci se protiv
površnih tumacenja koja katolištvo smatraju samo gomilom zabrana – poticaj je koji
je papa Benedikt XVI. uputio danas dopodne irskim biskupima, koje je primio u Vatikanu
na svršetku njihova pohoda „ad Limina“. Sveti se Otac u svome govoru osvrnuo na bolnu
temu seksualne zloporabe pocinjene od strane svecenika, te istaknuo kako je žurno
potrebno pomoci žrtvama tih ogromnih zlodjela. Biskupe je na audijenciji predvodio
primas cijele Irske, nadbiskup Sean Brady, koji je u svojemu pozdravu pozvao Svetoga
Oca da što prije posjeti irsku zemlju.Pomozite vjernicima prepoznati da materijalisticka
kultura ne može donijeti istinsku radost – potaknuo je Sveti Otac nazocne biskupe,
te ih pozvao da budu hrabri kada govore o radosti koja proizlazi iz nasljedovanja
Krista. Stajalište je Crkve cesto pogrješno shvaceno kao nešto negativno; stoga je
važno naglasiti Radosnu vijest, poruku Evandelja punu života. Zbog toga, iako je potrebno
glasno govoriti protiv zala koja nam prijete, trebamo ispraviti mišljenje da je katolištvo
samo gomila zabranâ – dodao je Sveti Otac te istaknuo kako je pritom važan odgoj srca.
Medutim, treba izbjegavati površna prikazivanja katolickoga nauka, jer samo punina
vjere može prenijeti oslobadajucu snagu Evandelja.Osvrnuvši se potom na bolne dogadaje
vezane uz seksualnu zloporabu maloljetnika, s kojima su se irski biskupi morali suociti
prošlih godina, Sveti je Otac kazao kako su te zloporabe još tragicnije onda kada
osoba koja ih cini pripada kleru. Rane prouzrokovane tim djelima duboke su, stoga
je žurno potrebno ponovno vratiti pouzdanje tamo gdje je ono izgubljeno. U djelotvornome
suocavanju s tim problemom – dodao je Papa – važno je ustvrditi istinu o onome što
se dogodilo u prošlosti, te primijeniti nužne mjere kako bi se sprijecilo da se takva
djela ponove. Važno je isto tako zajamciti potpuno poštivanje pravnih nacela, te,
posebice, pomoci žrtvama i svima onima koje su ta velika zlodjela povrijedila. Sveti
je Otac istovremeno izrazio nadu da dobar rad velike vecine irskih svecenika i redovnika
nece biti zatamnjen prekršajima neke njihove subrace. Uvjeren da ljudi to razumiju,
te da ce i dalje na kler gledati uz naklonost i poštovanje, Sveti se Otac osvrnuo
na krizu zvanja, do koje je posljednjih godina došlo i u Irskoj, koja je – prema Papinim
rijecima - nekada bila blagoslovljena obiljem zvanja. Iako se kršcansko zalaganje
u nekim krugovima ponekad smatra neprivlacnim, vidimo da medu mladim Ircima postoji
stvarna glad za duhovnošcu i nesebicna želja služiti drugima. Stoga svecenicki ili
redovnicki poziv daju prigodu za odgovor na tu želju, i to na nacin koji donosi duboku
radost i osobno ostvarivanje. Spomenuvši na koncu stanje na Sjeveru Irske, Sveti je
Otac izrazio nadu da ce se irski katolici i dalje zalagati u izgradnji društva obilježenoga
duhom pomirenja, uzajamnim poštovanjem i suradnjom za opce dobro.