Opca audijencija srijedom

(18. listopada 2006. – RV) “Kada mislimo na negativnu ulogu Jude u Isusovoj povijesti, trebamo misliti više na Božje vodenje dogadaja”. Božansko otajstvo i povijesno djelovanje susrecu se u osobi Jude Iškariotskoga. Benedikt XVI. je posvetio današnju opcu audijenciju na Trgu sv. Petra apostolu koji je izdao Isusa: dogadaj, kazao je Papa, koji uzdiže velicinu Božjega milosrda i ujedno i njegovo poštovanje prema covjekovim odabirima. Na svršetku kateheze Benedikt XVI. je izrazio svoje suosjecanje prema žrtvama sudara u rimskoj podzemnoj željeznici. Evandeoski lik, apostol, kojemu se pripisuje cin na zlu glasu, koji ga je ucinio negativnim simbolom: Juda izdajnik. No, Juda je u isto vrijeme covjek koji se sa svojom “neoprostivom gestom” uvršcuje u “Božji otajstveni nacrt spasenja”. Benedikt XVI. je u katehezi u kratkim crtama naznacio dva ekstrema jedne povijesti koja dodiruje dubine ljudske slabosti i ujedno vrhunac povijesti Spasenja: “Dakle, Juda, izdajnik, vidjevši da je Isus bio osuden, pokaja se i vrati 30 srebrnjaka velikim svecenicima i starješinama kazavši: “Sagriješio sam, jer sam izdao nevinu krv”.Papa je istaknuo dva važna pitanja koja proizlaze iz citanja odlomaka koji opisuju Judinu izdaju, o kojima se evandelisti slažu i definiraju ga “jedan od Dvanaestorice”. Zašto je Isus dao povjerenje Judi? I prije svega, zašto Juda izabra izdati ga? U prvom slucaju, primijetio je Benedikt XVI. “ostaje otajstvo izbora”: Još se više otajstvo sažimlje o njegovoj vjecnoj sudbini, znajuci da se Juda pokajao, kao što smo culi, vratio je 30 srebrnjaka velikim svecenicima i starješinama, rekavši:’Sagriješio sam, jer sam izdao nevinu krv’. Makar se on zatim udaljio kako bi se otišao objesiti, nije na nama da mjerimo njegovu gestu, stavljajuci se na mjesto Boga. Beskonacno milosrdnoga i pravednoga”.O tome zašto je izabrao izdati Isusa, neki egzegete su smatrali zbog gramzljivosti prema novcu. Ili, prema mišljenju drugih, zbog “mesijanskog razocaranja”: Isus se nece objaviti politickim izbaviteljem Izraela. Ipak Evandelja, podsjetio je Benedikt XVI. idu u drugom smjeru: Juda popusti napasti Zloga. Evidentno je da “nadilaze povijesne motivacije” kako bi zahvatili podrucje “osobne odgovornosti”. I Petar je negirao Krista, ali znade prihvatiti oproštenje. U Judi, primijetio je Papa, “kajanje “prelazi u razocaranje” i na koncu u cin “samouništenja”: “Za nas je to poziv da se nikada ne razocaramo u božansko milosrde (…) Isus poštuje našu slobodu, Isus ceka našu raspoloživost na pokajanje i obracenje”.
Ako su “mogucnosti perverzija ljudskoga srca uistinu mnoge”, jedini nacin je preduhitriti ih – pojasnio je Papa - sastoji se u tome da ne njegujemo samo individualisticki i autonoman vidik svari, nego naprotiv uvijek iznova se staviti na Isusovu stranu, poprimajuci njegovu tocku gledišta. Judin dogadaj ima još jedan epilog, predstavljen od apostola Matije, koji je nakon Uskrsa izabran umjesto Jude Iškariotskoga. O njemu, kazao je Benedikt XVI., sjeca se velika vjernost svjedoka koji je slijedio Krista citavog njegova zemaljskoga života. Primjer koji otvara drugu pouku: “Iako u Crkvi ne nedostaju kršcani ne dostojni i izdajnici, svatko je od nas dužan nastojati uravnotežiti zlo koje oni pocine s našim cistim svjedocenjem Isusa Krista, našega Gospodina i Spasitelja”.