Dokument Papinskog vijeća za pravdu i mir "Borba protiv korupcije"
Korupcija je pojava koja ne pozna političke i zemljopisne granice, ističe se to u
najnovijem dokumentu Papinskog vijeća za pravdu i mir objavljenog u povodu međunarodne
konferencije održane 2. i 3. lipnja ove godine u Vatikanu na temu "Borba protiv korupcije",
koju je priredilo to Papinsko vijeće. Korupcija je, kaže se u dokumentu objavljenom
pod istim naslovom, prisutna u bogatim i siromašnim zemljama. Teško je precizno utvrditi
razmjere korupcije i o tome postoje različiti podaci. Riječ je, međutim, o veoma velikim
sredstvima koja se zahvaljujući toj zlokobnoj pojavi uskraćuju ekonomiji, proizvodnji
i društvenim politikama. Cijenu toga plaćaju sami građani, jer se izdašna sredstva
namjesto legitimnom trošenju troše za korupciju. Korupcijom su zahvaćeni svi sektori
društva i ne može se pripisivati samo poduzetnicima niti samo javnim službenicima.
Ni samo građansko društvo toga nije lišeno. To je pojava koja zahvaća kako pojedine
države tako i međunarodna tijela. Širenju korupcije pogoduje slaba transparentnost
međunarodnih financija, postojanje "poreznih rajeva" (zemalja s niskim poreznim stopama)
kao i razlike između područja na kojima se vodi borba protiv korupcije, često skučena
unutar granica pojedine države, te područja djelovanja aktera korupcije, koji obično
djeluju na nadnacionalnoj i međunarodnoj razini. Pogoduju joj i drugi faktori poput
manjkave suradnje država na polju borbe protiv korupcije, prevelika neujednačenosti
zakonskih normi u različitim pravnim sustavima, nedostatna osjetljivost medija prema
toj pojavi u određenim dijelovima svijeta kao i nerazvijena demokracija u različitim
zemljama. Korupciji pogoduje jednako tako odsutnost slobodnog tiska te demokratskih
sustava kontrole i transparentnosti. Korupcija danas pobuđuje veliku zabrinutost,
jer je povezana također s trgovinom opojnih droga, pranjem prljavog novca, nezakonitom
trgovinom oružja te drugim oblicima kriminaliteta.
Ako korupcija nanosi veliku
štetu u materijalnom pogledu i usporava gospodarski rast, još su teže njezine posljedice
po nematerijalna dobra, koja su vezana uz kvalitetnu i ljudsku dimenziju društvenog
života. Korupcija u politici, kao što uči Kompendij Katekizma Katoličke crkve, kompromitira
ispravno funkcioniranje države negativno utječući na odnos između vladajućih i podanika;
uvodi sve veće nepovjerenje prema javnim ustanovama, uzrokujući postupno pomanjkanje
povjerenja građana prema politici i njezinim predstavnicima, zbog čega dolazi do slabljenja
ustanova. Dokazano je kako postoji jasna povezanost između korupcije i krnje kulture,
između korupcije i nefunkcioniranja institucionalnog sistema, između korupcije i ljudskog
razvoja, između korupcije i društvenih nepravdi. Nije samo riječ o nečemu što slabi
ekonomski sistem, već korupcija onemogućava promicanje osobe, a društva čini manje
pravednima i manje otvorenima. Crkva korupciju smatra nečim što veoma ozbiljno
narušava politički sustav. Isti Kompendij ističe: Korupcija iskrivljuje ulogu zastupničkih
ustanova u korijenu, jer se njima koristi kao terenom političke razmjene između klijentelističkih
zahtjeva i usluga vladajućih. Na taj način, politički odabiri pospješuju uske ciljeve
onih koji imaju sredstva da na njih utječu te sprječavaju ostvarenje općeg dobra svih
građana. Korupcija se ubraja među uzroke koji najviše utječu na nerazvijenost i siromaštvo. Korupcija
lišava narode temeljnog općeg dobra - zakonitosti koja obuhvaća poštivanje pravila,
ispravno funkcioniranje ekonomskih i političkih institucija, te transparentnost. A
zakonitost je doista istinsko opće dobro namijenjeno svima. Ona, naime, predstavlja
jedan od ključeva razvoja, jer omogućuje uspostavu ispravnih odnosa između društva,
ekonomije i politike i rađa povjerenjem da će se ekonomske aktivnosti ispravno odvijati.
Čovjek ima pravo na zakonitost svih poslova. Da bi se pobijedilo korupciju nužno
je prijeći s autoritativnog društva na demokratsko društvo, sa zatvorenih društava
na otvorena, s vertikalnih društava na horizontalna društva, s centralističkih društava
na društvo u kojem vlada sudioništvo. No, to ne znači da su ti prijelazi automatski
pozitivni. Tako primjerice valja pozorno paziti da otvaranje ne naškodi čvrstoći moralnih
uvjerenja i da pluralnost ne priječi čvrste društvene veze. U pomanjkanju točno određenih
normi na određenim područjima u naprednim društvima krije se velika opasnost korupcije,
i to ništa manje no u rigidnosti mnogih arhaičnih društava. Korupcija, jednom riječi,
može biti svagdje prisutna.
Da bi se izbjeglo te opasnosti društveni nauk Crkve
predlaže pojam "ljudske ekologije" (usp. Centesimus annus, 38) koji se itekako može
primijeniti i na polju borbe protiv korupcije. Korupciju kao vladanje moguće je shvatiti
samo ako se ta vladanja promatra kao plod razdora u ljudskoj ekologiji. Ako obitelj
ne može ostvarivati svoju odgojnu zadaću, ako zakoni koji se protive istinskom čovjekovom
dobru, poput onih koji su upereni protiv života, uče čovjeka zlu, ako se pravda pretjerano
sporo provodi, ako se temeljnu moralnost slabi toleriranjem prijestupa, ako su životne
prilike pogoršane, ako škola nije mjesto prihvaćanja i stjecanja istinske slobode,
tada "ljudska ekologija" jednostavno nije moguća, a u njezinoj odsutnosti stvara se
prostor u kojem svoje zle izdanke pušta također pojava korupcije. Ne treba isto tako
zaboraviti da korupcija za sobom povlači odnose, ortaštva, pomračenje savjesti, ucjene
i prijetnje, nepisana pravila koja, prije nego strukture, pogađaju osobe i njihovu
moralnu svijest. Stoga je od neizmjerne važnosti opći i moralni odgoj građana, a i
sama Crkva može odigrati važnu ulogu u sprječavanju korupcije. Crkva može njegovati
i promicati moralne resurse koje pomažu izgradnji "ljudske ekologije" u kojoj korupcije
neće naći plodno tlo. Društveni nauk Crkve u borbi protiv korupcije uključuje sva
svoja temeljna načela, koja ona predlaže kao smjernice za osobno i kolektivno vladanje.
To su dostojanstvo osobe, opće dobro, solidarnost, supsidijarnost, povlašteno opredjeljenje
za siromašne, sveopća namjena dobara. Korupcija se duboko suprotstavlja svim tim načelima.
Ona instrumentalizira osobu koristeći je s prijezirom za sebične interese, sprječava
postizanje općeg dobra jer tomu suprotstavlja individualistička mjerila, egoistični
cinizam i nedopuštene pristrane interese. Proturječi solidarnosti, jer rađa nepravdu
i siromaštvo, te supsidijarnosti, jer ne samo da ne poštuje različite društvene i
institucionalne uloge, već ih upravo rastače. Protivi se i povlaštenom opredjeljenju
za siromašne, jer sprječava da dobra koja su im namijenjena dospiju u prave ruke.
Ona se, na kraju, protivi sveopćoj namjeni dobara, jer je i zakonitost, kao što se
vidjelo, jedno čovjekovo dobro i dobro za čovjeka, namijenjeno svima. Borba protiv
korupcije zahtijeva da poraste kako uvjerenje tako i svijest da se tom borbom postižu
važne društvene blagodati. Crkva uči da će društveni poredak biti to čvršći ako se
ne bude osobne interese suprotstavljalo društvenim već se radije tražilo načine njihove
plodonosne suradnje. Veoma je važno da se iznesu na vidjelo odgovornosti za nezakonite
radnje, da se krivce izvede pred lice pravde te da ih se pravično kazni za društveno
neodgovorno vladanje.
Na međunarodnom planu borba protiv korupcije nužno je
raditi na povećanju transparentnosti ekonomskih i financijskih transakcija te da se
zakoni koji uređuju to područje u različitim zemljama usklade odnosno izjednače. Danas
se može bez ikakvih problema zatrti trag sredstvima koja su stečena korupcijom odnosno
koja potječu iz korumpiranih vlada, koji uz pomoć svojih ortaka lako mogu svoj nezakoniti
stečeni izdašni kapital prebaciti u inozemstvo.
Kako organizirani kriminal
ne zna za granice, potrebno je također povećati međunarodnu suradnju među vladama,
bar na pravnoj razini te po pitanju izručenja. Ratificiranje konvencija protiv korupcije
veoma je važno i poželjno je da se poveća broj potpisnika UN-ove Konvencije protiv
korupcije. Treba poraditi i na tome da se te konvencije uistinu i primjenjuje, jer
se to u mnogim zemljama, pa i potpisnicama, ne čini dosljedno i u dovoljnoj mjeri.
Mnogi su uz to izrazili želju i za osnivanjem jednog stalnog međunarodnog tijela za
borbu protiv korupcije. Potrebno je također pomoći siromašne zemlje koje nemaju
dovoljno uređene zakone na tome području odnosno nemaju još uvijek pravne ustanove
za borbu protiv korupcije. Korupciju u zemljama u razvoju ponekad uzrokuju zapadne
kompanije ili čak državna ili međunarodnim tijela, a svakako i korumpirane mjesne
oligarhije. Samo dosljednim i discipliniranim stavom bogatih zemalja bit će moguće
pomoći vlade siromašnih zemalja da dobiju na vjerodostojnosti. Poželjno je stoga da
se u tim zemljama na putu demokratskih promjena promiče sloboda tiska i da u njima
zaživi građansko društvo. Mjesne Crkve snažno se zalažu u odgajanju građanske savjesti
i građana za pravu demokraciju. Biskupske konferencije mnogih zemalja više su put
istupile protiv korupcije te za poštivanje zakona. Mjesne Crkve trebaju također valjano
surađivati s međunarodnim tijelima u borbi protiv korupcije, kaže se na kraju dokumenta
Papinskog vijeća za pravdu i mir "Borba protiv korupcije" s nadnevkom od 21. rujna
ove godine, koji potpisuju predsjednik i tajnik toga Papinskog vijeća kardinal Raffaele
Martino i Giampaolo Crepaldi.