(16. listopada 2006. – RV) Izrazi zadovoljstva pristigli su sa svih strana dobitniku
Nobelove nagrade za mir 2006. godine, profesoru Muhammadu Yunusu. Europsko je povjerenstvo
istaknulo kako se slaže s idejom o razvoju banaka za siromašne. Yunus je ekonomist,
roden je prije 66 godina, studirao ekonomiju i predavao u Sjedinjenim Americkim Državama,
a Nobelova mu je nagrada dodijeljena zbog njegova nacrta „seoske banke“ (Grameen Bank),
koja vec trideset godina pozajmljuje novac najsiromašnijima. Djeluje kao svaka druga
banka, otvara šaltere, stvara profit, a veoma je znakovito da povrati 98% od posudenoga
novca. U Bangladešu ima više od 6 milijuna klijenata, nazocna je u više od 17 tisuca
sela i zapošljava više od 19 tisuca osoba. Koliko je ljudi, odnosno obitelji izišlo
iz siromaštva zahvaljujuci njegovom, sve do nekoliko godina unazad, utopistickom nacrtu,
teško je reci, ali su u svakom slucaju brojni. Yunus je za našu radio postaju prije
deset godina govorio o svojoj ekonomskoj filozofiji, koja je ostala nepromijenjena,
a ima revolucionarnu važnost. Ljudi trpe, gladni su i žive u užasnome kaosu. Razmišljao
sam kako se toga osloboditi. Studentima ne mogu predavati ekonomiju u koju ne vjerujem.
Želim pronaci ekonomiju u koju vjerujem. Godinama sam gledao osobe kako trpe zbog
nestašice novca, promatrao sam kako rastu zajmovi. Ljudi nisu radili za sebe nego
za one tko im je posudivao novac. Zar banke moraju bogatima posudivati novac? Banke
su ucinjene po nacelu što više imaš više možeš dobiti, a ako nemaš ništa, bankama
se ne možeš obratiti. Zanimljivo, ali nitko nije moral banaka dovodio u pitanje. Mi
smo istaknuli problem i naopako postavili nacelo: što manje imaš, imaš vece pravo
na zajam. Ako nemaš ništa, imaš još vece pravo. To se pokazalo ucinkovitim. Govorilo
se kako žene ne znaju upravljati novcem. U to smo se htjeli uvjeriti. 95% od onih
koji traže zajam u Bangladešu su žene, napravile su izvrstan posao. Dakle, stavili
smo naglavacke bankarski sustav. S ovim želim reci kako treba ustanoviti banke koje
ce proizvoditi bogatstvo, a ne dijeliti milostinju. Zajam je ljudsko pravo, a ne milostinja.
Ljudima treba pružiti prigodu, treba izgraditi ustanove koje ce omoguciti da ljudi
žive kao slobodna ljudska bica, a ne kao zatvorenici u zoološkome vrtu gdje se daje
hrana kako bi se utažila glad. Ljudska bica nisu životinje zatvorene u zoološkom vrtu:
ljudi su kreativni i treba osloboditi njihovu kreativnost. Osobe imaju svoje dostojanstvo.
Zbog nadziranja budžeta stvaraju se institucije koje poticu siromaštvo. Siromaštvo
nisu stvorili siromasi: siromaštvo su stvorile institucije. Dakle moramo se usredotociti
na institucije i nestat ce siromaštva, tako nitko nece trebati milostinju – kazao
je Yunus.