Na web stranici Svete Stolice objavljen je konacni tekst govora pape Benedikta XVI.

(10. listopada 2006. – RV) Na web stranici Svete Stolice objavljen je konacni tekst govora pape Benedikta XVI., dopunjen napomenama, koji je održao 12. rujna na Sveucilištu u Regensburgu. Taj je tekst, naime, bio najavljen istoga dana kada je izgovoren, uz napomenu da stoga onu prvu verziju valja smatrati privremenom. Intervenirajuci izravno cetvrti put po tom pitanju, Sveti Otac u 3. napomeni objašnjava rijeci bizantskoga cara Manuela II. Paleologa, iz njegova razgovora s ucenim Perzijancem, vjerojatno održanoga zimi 1391. godine. „Pokaži mi što je nova donio Muhamed, - kazao je car - i naci ceš samo loše i nehumano, kao što je njegov naputak da se vjera, koju je on propovijedao, proširi macem". Taj je citat u muslimanskome svijetu – napominje Sveti Otac u bilješci – nažalost, bio shvacen kao izraz mojega osobnog stajališta, prouzrocivši tako razumljivu srdžbu. Nadam se da citatelj ovoga mog teksta – nastavlja Papa - može odmah shvatiti da ta recenica ne izražava moju osobnu ocjenu Kurana, prema kojemu osjecam dužno poštovanje kao prema svetoj knjizi jedne velike religije. Citirajuci tekst cara Manuela II. – dodao je Sveti Otac – samo sam htio istaknuti bitan odnos izmedu vjere i razuma. U tome se slažem s Manuelom II., ali ne prisvajajuci njegovu polemiku – zakljucuje Papa u bilješci br. 3. U petoj pak napomeni Sveti Otac objašnjava odlomak iz svojega govora u kojemu kaže: „Odlucujuca recenica u toj argumentaciji protiv obracenja silom glasi: ne djelovati prema umu protivi se Božjem bicu“. Samo sam za tu recenicu citirao dijalog izmedu Manuela i njegova perzijskoga sugovornika. U toj se recenici pojavljuje tema moga sljedeceg razmišljanja – istaknuo je Papa u bilješci. Ta su razmišljanja upravljena posebice zapadnome svijetu i njegovome samoogranicavanju razuma na ono što se može utvrditi pokusom. U Regensburgu je Papa pozvao na hrabro otvaranje širini razuma: samo ako se razum i vjera sjedine na nov nacin – to je bila srž govora – postajemo sposobni za pravi dijalog kulturâ i religija, dijalog – kako je napomenuo Sveti Otac – koji nam je tako žurno potreban.
(10. listopada 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. ce u nedjelju na Trgu svetoga Petra predvoditi svecani obred proglašenja novih svetaca: Rose Venerini, Rafaela Guízara Valencie, Filippa Smaldonea i Théodore Guérin. Bit ce proglašeni svetima jer su ostavili sve i slijedili su Krista kao jedinoga Ucitelja i Gospodina, dajuci malenima i siromašnima veliko bogatstvo mudrosti Božje.
Rosa Venerini, utemeljiteljica družbe Pobožne uciteljice Venerini, živjela je na prijelazu izmedu XVII. i XVIII. stoljeca. Njezina su zasluga prve javne ženske škole. Nadahnjivala se na duhovnosti svetoga Ignacija Lojolskoga, a posve se posvetila moralnome i kulturnom obrazovanju djevojaka. Shvatila je kako su brojne žene ropkinje neznanja, grijeha i predrasuda svoga vremena i svim se silama zalagala za njihovo oslobadanje. Njezine kceri danas djeluju u Europi, Aziji, Africi i Americi.
Rafael Guízar Valencia, Meksikanac, bio je na pocetku XX. stoljeca biskup u Veracruzu. Kao svecenik misionario je po cijelom Meksiku služeci se katekizmom koji je sam sastavio, prilagodivši ga najjednostavnijima. Tijekom meksicke revolucije riskirao je život tješeci ranjene i nudeci im pomirenje s Bogom. Od vjernika svoje biskupije ni u najtežim danima rata nije se odvajao, a istaknuo se po djelima milosrda cak i onda kad se zbog vjerskih progona morao skrivati. Pripisuju mu se brojna cudesna ozdravljenja, i velika pomoc siromašnima.
Svecenik Filippo Smaldone svoj je život posvetio gluhonijemima, potrebitima i odbacenima. On je u XIX. stoljecu želio da se Zavod sestara salezijanki Presvetih Srca brine za mlade. Izgarao je u pastoralnome radu, bio je blaga srca, ponizan i velikodušan: ostavio je bogatu ljudsku i pedagošku, duhovnu i evandeosku ostavštinu.
Théodore Guérin je rodena u Francuskoj 1798. godine. Kao misionarka bila je poslana u Sjedinjene Države gdje je radila u pustinji i prašumi, susrecuci se sa svim mogucim problemima, ali je s vremenom shvatila kako je njezino mjesto medu Indijcima. Tamo je otvorila brojne škole koje su vodile sestre Providnosti Svete Marije. Postulator kauze Andrea Ambrosi kazao je za našu radio postaju kako je blažena Théodore crpila snagu iz molitve, razgovora s Bogom, Isusom i Blaženom Djevicom Marijom. Cijeli je život osobe poticala na molitvu; znala je da ništa sama ne može uciniti, ali da Bogu ništa nije nemoguce. Prihvacala je izazove, trpljenje i nepravde kao sastavnice života, i u progonima je Bogu ostala odana i vjerna. Njezin dar buducim naraštajima jest njezin život kao uzor svetosti, vrlina, ljubavi i vjere – kazao je postulator.