Papa primio u audijenciju kanadske biskupe

(09. listopada 2006. – RV) Kako se u svijetu ne bi širile podjele, pohlepa i korupcija, potrebno je da covjecanstvo ponovno otkrije osjecaj za grijeh, te beskrajno Božje milosrde – u tim je rijecima sažet govor pape Benedikta XVI. koji je uputio biskupima iz Zapadne Kanade, na koncu njihova pohoda „ad Limina“. Sveti je Otac s radošcu primijetio kako je Crkva u Kanadi živa unatoc sve vecoj sekularizaciji društva. U tom je kontekstu istaknuo gubitak osjecaja za grijeh koji, u konacnici, znaci slabljenje odnosa s Bogom. Danas se više ne osjecamo grješnicima. Medutim, ako kažemo da smo bez grijeha – kazao je Papa citirajuci apostola Ivana – varamo sami sebe. Kada se izgubi potreba za traženjem oprosta i, istovremeno, za praštanjem, stvara se kultura optuživanja i sukoba – dodao je Sveti Otac. Tako dolazi do pretjerano puno izraza grijeha – pohlepe i korupcije, te iznevjerenih odnosa i iskorištavanja ljudi. Tamo gdje je Bog iskljucen iz javne rasprave, smanjuje se osjecaj za vrijedanje Boga; to je – primijetio je Papa – pravi smisao grijeha, baš kao i kada je relativizirana apsolutna vrijednost moralnih nacela, kada se, zajedno s osobnom odgovornošcu, izgube kategorije dobra ili zla. Sveti je Otac potom podsjetio na prispodobu o rasipnome sinu koja nam pokazuje kako je covjek cesto u kušnji da svoju slobodu koristi daleko od Boga. Ali, kada se sloboda traži ne misleci na Boga, rezultat je negativan; dolazi do gubitka osobnoga dostojanstva, moralne zbrke i društvenoga raspada. Pa ipak, velika Božja ljubav prema covjecanstvu pobijedila je ljudski ponos – rekao je Papa, te ocrtao tri lika iz prispodobe: Oca, s njegovim obilatim milosrdem; mladega sina s njegovom radošcu zbog toga što mu je oprošteno; te starijega sina, nesposobnoga shvatiti bezuvjetnu ljubav i razmišljati izvan granica prirodne pravednosti, te je tako uhvacen u zavist i ponos, odvojen od drugih, i u nevolji cak i sa samim sobom – kazao je Sveti Otac. Dužnost biskupâ upozoriti na razornu nazocnost grijeha, u stvari je služenje nadi, snažnome nadanju ljudi da ce iskusiti beskrajnu Božju ljubav. Samo se na taj nacin mogu nadvladati podjele koje danas tako cesto povrjeduju obitelji i zajednice. U tom smislu, Sveti je Otac potaknuo na ponovno otkrivanje sakramenta Pokore, koji se, nažalost, – kako je kazao – cesto shvaca ravnodušno, dok je on punina ozdravljenja za kojim ceznemo. Vrijeme utrošeno u ispovjedaonici, nije izgubljeno vrijeme; Božanska milost tu izvlaci dobro iz zla, ponovno gradi život iz smrti i pokazuje milosrdno Ocevo lice – napomenuo je Sveti Otac.
(09. listopada 2006. – RV) Bio je Papa snažan u vjeri, postojan u nacelima, ali uvijek raspoloživ za prihvat i osmjeh – ovim je rijecima papa Benedikt XVI. opisao Ivana Pavla I. sinoc u Vatikanu, na koncu predpremijernoga prikazivanja filma Talijanske radiotelevizije pod naslovom „Papa Luciani – Božji osmjeh“. Podsjetimo, Ivan Pavao I. preminuo je 28. rujna 1978. godine, nakon samo 33 dana papinstva. Vjeran tradiciji i otvoren obnovi – kako je kazao Sveti Otac – sluga Božji Albino Luciani bio je neumoran u pastoralnome djelovanju, te neprestano poticao kler i laike da, na raznim podrucjima apostolata, teže jedinome i zajednickome uzoru svetosti. Bio je ucitelj istine i zaneseni vjeroucitelj – kazao je nadalje Papa – privlacnom jednostavnošcu koja je za njega bila uobicajena, podsjecao je sve vjernike na obvezu i radost evangelizacije, isticuci pritom ljepotu kršcanske ljubavi, jedine snage sposobne pobijediti nasilje i izgraditi bratskije covjecanstvo. Osvrnuvši se na koncu na pobožnost Ivana Pavla I. prema Gospi, Sveti je Otac pozvao na otkrivanje, u poniznome povjeravanju Mariji, tajne svakodnevne smirenosti i djelotvornoga zalaganja za mir u svijetu.