Apostolsko putovanje u Bavarsku, što sam ga poduzeo proteklih dana, bilo je snažno
duhovno iskustvo, u kojem su se isprepleli osobne uspomene, povezane s mjestima meni
tako bliskima, i pastoralne mogućnosti učinkovitoga navještaja Evanđelja u našem vremenu.
Zahvaljujem Bogu za nutarnju utjehu što mi ju je dozvolio proživjeti, a u isto sam
vrijeme zahvalan i svima onima koji su zauzeto radili oko uspjeha ovog moga pastoralnog
pohoda, kazao je Papa u nedjeljnom podnevnom nagovoru u Castel Gandolfu. O njemu ću,
nastavio je Benedikt XVI., kao što je već običaj, opširnije govoriti za vrijeme opće
audijencije sljedeće srijede. Sada bih htio samo dodati da sam duboko ražalošćen reakcijama
što ih je potakao kratak odlomak moga govora na Sveučilištu u Regensburgu, koji je
bio protumačen kao uvredljiv za osjećaje muslimanskih vjernika, dok je zapravo bila
riječ o citatu jednog srednjovjekovnog teksta koji ni na koji način ne izriče moju
osobnu misao. Jučer je gospodin kardinal, državni tajnik, s obzirom na to objavio
izjavu u kojoj je razložio autentičan smisao mojih riječi. Nadam se da će to biti
dovoljno da se smire duhovi i razjasni pravo značenje moga govora, koji je u svojoj
cjelini bio i jest poziv na otvoren i iskren dijalog uz veliko međusobno poštovanje,
riječi su Benedikta XVI. Sada, prije marijanske molitve htio bih se zadržati nad dvama
nedavnim i važnim liturgijskim spomenima: blagdanom Uzvišenja svetoga križa, proslavljenom
14. rujna, te spomendanom Majke Božje Žalosne, proslavljenim dan kasnije. Ova dva
liturgijska slavlja mogla bi se vizualno sažeti u tradicionalnoj slici raspeća, koja
prikazuje Djevicu Mariju podno križa, prema opisu evanđelista Ivana, jedinog od apostola
koji je ostao uz umirućega Isusa. No, koji je smisao uzvisivanja križa? Apostol Pavao
kaže: „Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost“ (1 Kor
1,23). Kršćani, međutim, ne uzvisuju bilo koji križ, nego onaj križ što ga je Isus
posvetio svojom žrtvom, plod i svjedočanstvo neizmjerne ljubavi. Krist na križu prolio
je svu svoju krv kako bi oslobodio čovječanstvo od ropstva grijehu i smrti. Stoga,
od znaka prokletstva, križ je pretvoren u znak blagoslova, od simbola smrti u izričiti
simbol Ljubavi koja pobjeđuje mržnju i nasilje te rađa besmrtan život. “O Crux, ave
spes unica! Zdravo Križu, nado jedina!“ Tako pjeva liturgija. Evanđelist pripovijeda:
podno križa stajala je Marija (usp. Iv 19,25-27). Njezina bol jedno je s boli Sina.
To je bol puna vjere i ljubavi. Djevica na Kalvariji sudjeluje u spasenjskoj snazi
boli Kristove, pridružujući svoje „fiat - neka mi bude“ onom Sina. Draga braćo i sestre,
duhovno sjedinjeni s Majkom Božjom Žalosnom, obnovimo i mi svoje „da“ Bogu koji je
izabrao put križa da nas spasi. Riječ je o velikom otajstvu koje je još uvijek na
djelu, sve do svršetka svijeta, i koje zahtijeva i našu suradnju. Neka nam pomogne
Marija da svakoga dana uzmemo svoj križ te vjerno slijedimo Isusa na putu poslušnosti,
žrtve i ljubavi, Kazao je Benedikt XVI. u nedjeljnom podnevnom nagovoru.