Osvrt oca Lombardija na Papin govor bavarskim znanstvenicima

Papine riječi su naišle na snažan odjek u javnome mnijenju. Različiti su pak bili naglasci i zanos koje su novinari i komentatori dali temama dijaloga s islamom te znanstvenim i intelektualnim svijetom. Govoreći o Papinu predavanju u razgovoru za našu radio postaju, otac Federico Lombardi, glavni ravnatelj Papina radija, kazao je kako je riječ o pravome i dubokom akademskom predavanju Pape teologa. Hrabro je i jasno branio sklad između vjere i razuma, njihovu uzajamnu potrebu, upravo radi dobra današnjega čovještva: poimanje razuma jednostavno svedeno na kriterije prirodnih znanosti ili pozitivizma ne može odgovoriti na velike potrebe današnjega čovjeka, na iskonska i temeljna pitanja za čovječanstvo: „odakle dolazimo“, „kamo idemo“, kako vladati moću tehnike koja raste u našim rukama? Eto, potrebna je ideja širokoga razuma, u kojoj prinos vjere, te dijalog između vjere i razuma, imaju bitno mjesto – primijetio je otac Lombardi.
Na zamolbu našega novinara da pojasni Papinu tvrdnju kako je nasilje oprečno Božjoj naravi i naravi duše, kazao je kako je to bila važna polazna točka Papina predavanja, ali ne i cilj. To je, u izvjesnome smislu, kao primjer problema religije i nasilja, od kojega je Papa krenuo kako bi pokazao potrebu razuma za ispravan razvoj teologije, kao i za prikladno poimanje Boga. To je – čini mi se – primjer, iako važan, kako bi započeo puno širi govor, upravo taj o odnosu vjere i razuma, o važnosti teologije, dostojanstva teologije kao znanosti, njezina prava i potrebe u sveopćoj znanosti – istaknuo je otac Lombardi i dodao kako je u tom smislu Papa istaknuo da je upravo vizija širega razuma, koji uzima u obzir vjersku dimenziju odnosa s Bogom i vjersku tradiciju, bitna kako bi nas osposobila za susret, za dijalog s drugim religijama. Naprotiv, kultura koja vjersku dimenziju potiskuje iz znanstvenoga dostojanstva nije sposobna susresti druge velike kulture u kojima je ta vjerska dimenzija bitna.
Na primjedbu našega novinara kako Sveti Otac poziva na otvaranje širini religije, odnosno vjere koja obuhvaća i razum, kazao je da Sveti Otac ističe kako razum ne treba ograničavati na čisto matematičko-znanstvene, ili empirijske kriterije: koliko god oni bili bitni, ne obuhvaćaju širinu cijele stvarnosti, cijele ljudske stvarnosti, stvarnosti u širokome smislu. Razum treba promatrati kao i metodološku aktivnost, duboku i ozbiljnu, o velikim čovjekovim pitanjima: odakle čovjek dolazi, kamo ide i kakav je njegov odnos s Bogom – pojasnio je otac Lombardi.
Na upit kako su znanstvenici prihvatili Papino predavanje, kazao je kako je ono bilo dokaz veoma velike intelektualne i kulturne kvalitete naučavanja Pape, koji se pokazao kao osoba visoke kulturne razine, sa svojom sposobnošću sučeljavanja s veoma zahtjevnim temama, s velikom jasnoćom i sposobnošću sinteze. U ovome smo govoru, zaista pomalo prošli povijest odnosa između razuma i vjere: od Staroga zavjeta do odnosa između grčke misli i biblijske kulture – bilo u Starome zavjetu i u Septuaginti, bilo u Novome zavjetu ... Zatim smo u izvjesnome smislu prošli povijest teologije, crkvenih otaca do Reforme, Kanta, do modernoga doba... Doista u nekoliko desetaka minuta Papa nam je uspio prikazati veliki pregled povijesti kulture i povijesti teološke kulture, stavljajući je u stvarnost. S veoma stvarnim osvrtima: primjerice na kršćanske korijene Europe, na europsku kulturu i poslanje koje bi europska kultura trebala nastaviti obavljati – zaključio je otac Lombardi.