Računice o čovjeku bez Boga nisu točne, i računice o svijetu, o čitavom prostranom svemiru bez Njega nisu točne, rekao je papa Benedikt XVI.

Putovanje koje je zapravo «proslava vjere», ali koje u isto vrijeme potiče vjernike da se upitaju u što stvarno vjeruju. Nastavljajući svoj duhovni put, uz onaj afektivni, ovih dana Papa je održao homiliju punu priziva na prvenstvo Boga u svijetu koji ga negira, zamjenjujući Ga intelektualnom spekulacijom ili fanatizmom.
Računice o čovjeku bez Boga nisu točne, i računice o svijetu, o čitavom prostranom svemiru bez Njega nisu točne, rekao je papa Benedikt XVI. u homiliji na misi na otvorenom na poljani Islinger u Regensburgu, četvrtoga dana svoga pohoda rodnoj Bavarskoj. Papu je dočekalo mnoštvo od oko 300.000 vjernika koji su ga burno pozdravljali mašući žuto-bijelim vatikanskim zastavicama i uzvikujući "Benedetto" dok je Papa prolazio u svom papamobilu. U homiliji Papa se zapitao je li naše temeljno opredjeljenje, sažeto u tvrdnji iz Vjerovanja "vjerujem u Boga", i danas moguće te, dakle, primjereno. Još od prosvjetiteljstva bar se dio znanstvenika marljivo trudi pronaći objašnjenje svijeta, u kojem je Bog suvišan, istaknuo je Papa. Tako bi On trebao postati beskoristan i za naš život. Ali svaki put kada se činilo da se u tome uspjelo, uvijek je iznova bivalo jasno: računi se ne slažu, rekao je Papa. Riječ je u konačnici o alternativi između stvarateljskog razuma, to jest Duha koji sve izvodi i potiče razvoj, i nekoj iracionalnoj sili koja, lišena svakog razuma, na neki čudnovat način stvara svemir, uređen po matematičkim zakonitostima, čovjeka i njegov razum. Ovaj bi posljednji, prigovara Papa, bio dakle samo slučajni ishod evolucije te samim tim, u konačnici, također nešto nerazumno. Mi kršćani međutim vjerujemo da je u početku vječna Riječ, Razum a ne iracionalnost. S tom se vjerom ne trebamo skrivati, ne smijemo se pribojavati da ćemo se s njom naći u slijepoj ulici, rekao je Papa.
Danas kada smo upoznali patologije i smrtne bolesti religije i razuma, uništavanja Božje slike iz mržnje i fanatizma, važno je jasno reći u kojeg Boga mi vjerujemo i s uvjerenjem ispovijedati to ljudsko lice Boga, nastavio je Papa. Bog nas ne ostavlja da tapkamo u mraku. Pokazao se kao čovjek. On je tako velik da si je mogao dopustiti da postane najmanji. Bog je preuzeo na sebe ljudsko lice. Ljubi nas toliko da pušta da za nas bude prikovan na križ kako bi ljudske patnje prinio do samoga Božjeg srca, rekao je Papa. Samo nas ta ispovijest vjere u Boga oslobađa od straha od Boga, osjećaja koji je u konačnici iznjedrio suvremeni ateizam. Samo taj nas Bog oslobađa od straha od svijeta i tjeskobe ped prazninom vlastite egzistencije. Samo promatrajući Isusa Krista naša radost u Bogu postiže svoju puninu, postaje otkupiteljska radost, rekao je Papa. Vjera je jednostavna, ona nije neki niz izjava, nije neka teorija, već susret između Boga i čovjeka. Istina je da vizija vjere obuhvaća nebo i zemlju, prošlost i sadašnjost, budućnost, vječnost, te je stoga neiscrpna. Ipak u svojoj srži ona je jednostavna. Vjerujemo u Boga, u Boga koji je početak i kraj ljudskog života, to je ukratko vjerovanje. Vjerujemo u Boga koji ulazi u odnos s nama, ljudskim bićima, koji je za nas početak i budućnost. Tako je vjera, istodobno, također nada, sigurnost da imamo budućnost i da nećemo okončati u ispraznosti. A vjera je ljubav, jer nas Božja ljubav želi "zaraziti". Po krštenju, dodao je Papa, Isus Krist nas, tako reći, usvaja kao svoje sinove i kćeri, prihvaćajući nas kao djecu u obitelj istoga Boga. Da, onaj koji vjeruje nikada nije sam. Bog nam izlazi ususret. Uputimo se i mi prema Bogu i idimo tako ususret jedni drugima. Ne ostavljajmo, koliko je u našoj moći, nijedno dijete Božje da bude samo, poručio je Papa. Ne smijemo uludo utrošiti svoj život niti ga smijemo zloupotrebljavati. Moramo shvatiti svoje poslanje u povijesti i nastojati na njega odgovoriti. Ne trebamo se bojati, već moramo biti odgovorni, odgovornost i briga za spas čitavoga svijeta su nužni, rekao je Papa u homiliji na poljani Islinger u Regensburgu.
Tamo gdje svećenici, zbog velikih obaveza, dopuštaju da susreti s Gospodinom budu sve rjeđi, ondje, usprkos njihovu možda i herojskom zalaganju, gube nutarnju snagu koja ih podupire. Ono što čine pretvara se u prazni aktivizam, istaknuo je papa Benedikt XVI., predvodeći u bazilici Sv. Ane u Altoettingu molitvu Večernje trećeg dana svog pohoda Njemačkoj u ponedjeljak 11. rujna. Papa je podsjetio na Anđelove riječi ohrabrenja Mariji, uplašena kako nije prikladna za volju Božju: «Ne boj se, pozvao sam te po imenu». »Biti s Bogom, kao poslani na put prema ljudima»: to je bit svećenikova duhovnog poziva», kazao je Papa i zatim naznačio četiri najbolja puta kako biti s Bogom: «Svakodnevna misa, koju će slaviti s dubokom sabranošću. Potom, jedan od osnovnih načina da se bude s Gospodinom predstavlja liturgija časova. U njoj molimo kao ljudi koji su potrebiti dijaloga s Bogom, a u svoju molitvu uključujemo i sve one koji nemaju vremena i mogućnosti za tu molitvu. Tomu treba pridodati euharistijsko klanjanje, u vezi s čim Benedikt XVI. podsjeća na prispodobu o blagu sakrivenom u polju. U svetoj je hostiji prisutan On, pravo blago, koje nam je uvijek nadohvat ruke. Na kraju se Papa osvrnuo na pitanje zvanja. Božja je žetva velika i čeka radnike: u takozvanom trećem svijetu - Južnoj Americi, Africi i Aziji - ljudi čekaju glasnike koji pronose evanđelje mira, poruku Boga koji je postao čovjekom. Ali, i na takozvanom Zapadu, kod nas u Njemačkoj, kao i u bespućima Rusije žetva bi mogla biti obilna, rekao je Papa.