Prostitucija maloljetnika u brojnim zemljama u svijetu ostaje neiskorijenjena rana
društva
(21. kolovoza 2006. - RV) , premda se u medijima o njoj često ne govori. Međunarodna
organizacija za borbu protiv maloljetničke prostitucije (Ecpat) pojašnjava kako je
nemoguće utvrditi točne podatke, budući da se pojava prikriva, a u azijskim je zemljama
teško doći do točnih podataka, posebice u Kambodži. U toj zemlji je u modi takozvani
„seks-turizam“. Marco Scarpati, predsjednik talijanskoga ogranka spomenute organizacije,
u razgovoru za našu radio postaju govorio je o stotinama djevojčica oslobođenih od
toga barbarskog izrabljivanja. Govoreći o teškoćama i rezultatima organizacije kazao
je kako nada posljednja umire. Nada je ta koja te svako jutro uvjeri kako ne možeš
iznevjeriti vrednote, ideale i planove unatoč svim pretrpljenim porazima. S prvoga
putovanja u Kambodžu vratio sam se uvjeren da neću nikada uspjeti nešto napraviti,
ali vidjevši svu onu napuštenu, za brojne nevidljivu djecu, shvatio sam da ne mogu
glumiti kao da ništa nisam vidio; stvarnost Kambodže je onakva kakvu sam je doživio.
Zato sam odlučio otvoriti jedan centar za djecu. U trenutku otvaranja centra čuli
smo kako su u jednoj javnoj kući na prodaji tri djevojčice. Sa suradnicima presvučenim
u turiste kupili smo te djevojčice. To je bilo prvi put da smo kupili djecu. Nije
bilo drugoga načina, jer tada nisam bio sposoban učiniti ništa drugo. Otada smo uvijek
primoravali trgovce da nam ih prepuste. Uvijek sam govorio da u usporedbi sa životom
jednoga djeteta, nema ideje, ideologije ili ideala koji će nadjačati; život je najvažniji
– istaknuo je Marco i dodao kako se silom ništa ne može postići. Mi smo za trgovce
djecom izazov, čak su pucali na nas. Ti su ljudi od prvoga trenutka svjesni onoga
što čine, njih nije moguće sresti niti vidjeti – istaknuo je Marco Scarpati. Na upit
kakvu ideju ima o suvremenome društvu, istaknuo je kako bližnjega ne treba ljubiti
kao skupinu, nego ga treba voljeti kao pojedinca. Svoga bližnjeg treba obožavati,
a u čudesnim stvarima koje ga obilježavaju ima i zastrašujućih proturječja. To je
naš svijet, u njemu trebamo živjeti i tražiti da činimo dobro – zaključio je Scarpati.