Benedikt XVI. o svojim apostolskim putovanjima

U dugom razgovoru s njemačkim novinarima, Sveti je Otac govorio o brojnim temama, počevši od svog sljedećeg apostolskog putovanja u Njemačku, u svoju Bavarsku, u kojoj će boraviti od 9. do 14. rujna. Za današnju smo emisiju izdvojili dio intervjua u kojemu Papa govori i o drugim putovanjima, te o ulozi žene u Crkvi.
Sveti Oče, govorimo o Vašim putovanjima. Vi ste u Vatikanu, možda Vam je teško biti daleko od ljudi i odvojen od svijeta, pa i ovdje u prekrasnom okolišu Castelgandolfa. Uskoro ćete navršiti 80 godina. Mislite li da ćete, uz Božju pomoć, još moći otići na brojna putovanja? Imate li neku zamisao na koja biste mogli otići? U Svetu zemlju, u Brazil? Znate li već nešto?
Benedikt XVI.: Govoreći istinu, nisam baš tako sam. Naravno, postoje – da tako kažem – zidovi koji čine težim pristup, ali tu je "papinska obitelj", svakodnevni posjeti, posebice kada sam u Rimu. Dolaze biskupi, drugi posjetitelji, ima državnih posjeta, uglednika koji žele razgovarati sa mnom i osobno, ali ne samo o političkim pitanjima. U tom smislu postoji raznovrsnost susreta koji mi se, zahvaljujući Bogu, neprestano daruju. Važno je također da sjedište Petrova nasljednika bude mjesto susreta, zar ne? Od vremena Ivana XXIII. njihalo se premjestilo na drugu stranu: i pape su počeli odlaziti u posjete. Moram reći da se ne osjećam toliko snažnim da bih predvidio puno velikih putovanja, ali gdje oni dopuštaju uputiti poruku, gdje , recimo, odgovaraju na istinsku želju, tamo bih želio otići, u mjeri koja mi je moguća. Nešto je već predviđeno: sljedeće godine se u Brazilu održava susret Vijeća latinskoameričkih biskupa; mislim da je odlazak na njega važan korak u kontekstu zbivanja koji Južna Amerika intenzivno živi, te za jačanje nade koja je na tom području živa. Potom, želio bih otići u Svetu zemlju, i nadam se da ću je moći posjetiti u vrijeme mira, a za ostalo ćemo vidjeti što će mi dati Providnost.

Dopustite mi da insistiram. I Austrijanci govore njemački i očekuju Vas u Mariazellu.
Da, dogovoreno je. Ja sam to jednostavno obećao, na malo neoprezan način. To je mjesto koje mi se jako svidjelo, tako da sam rekao: Da, ponovno ću doći k Magna Mater Austriae. Naravno, to je odmah postalo obećanje, koje ću održati, i to rado.

Još insistiram. Divim Vam se svake srijede, kada imate opću audijenciju, i kada dođe 50.000 ljudi. Bit će da je to vrlo zamorno. Uspijevate li izdržati?
Benedikt XVI.: Da, dobri Bog mi daje potrebnu snagu. I kada se vidi srdačni prihvat, to naravno ohrabruje.

Sveti Oče, upravo ste rekli da ste dali malo nepromišljeno obećanje. Znači li to da unatoč svojoj službi, unatoč brojnim protokolarnim obvezama, ne odustajete od svoje spontanosti?
U svakom slučaju nastojim. Jer, koliko god stvari bile određene, želim pokušati sačuvati i ostvariti i nešto baš osobno.

Sveti Oče, žene su vrlo aktivne na raznim dužnostima u Katoličkoj Crkvi. Ne bi li njihov prinos trebao postati jasnije vidljiv, i na mjestima najveće odgovornosti u Crkvi?
O toj se temi, naravno, puno razmišlja. Kao što znate, mi držimo da nas naša vjera, ustanovljenje zbora apostola, obvezuje i ne dopušta nam ženama podijeliti svećenički red. Ali isto tako ne treba misliti da je biti svećenik jedina mogućnost za neku ulogu u Crkvi. U životu Crkve ima puno zadaćâ i službi; počevši od sestara crkvenih otaca, preko Srednjega vijeka, kada su velike žene imale odlučujuću ulogu, pa do suvremenoga doba. Sjetimo se Hildegarde von Bingen, koja je snažno prosvjedovala protiv biskupâ i Pape; zatim Katarine Sienske i Brigite Švedske. Isto tako u suvremeno doba žene – a i mi s njima – trebaju tražiti, da tako kažem, svoje pravo mjesto. Danas su one nazočne u velikom broju u uredima Svete Stolice. Međutim, postoji pravni problem: problem jurisdikcije, odnosno činjenica da je prema Kanonskome pravu vlast za donošenje pravno obvezujućih odluka vezana uz Sveti red. S tog stajališta, dakle, postoje ograničenja, ali vjerujem da će si same žene, svojim zanosom i jakošću, svojom nadmoću, s onim što bih nazvao „duhovnom snagom“, znati odrediti svoj prostor. A mi bismo trebali nastojati slušati Boga, kako ne bismo mi to priječili, nego se štoviše radujemo da ženska sastavnica dobije u Crkvi mjesto puno djelotvornosti koje joj pristaje, počevši od Majke Božje i Marije Magdalene.