Sjaj božanskoga svjetla blista na poniznima

(12. kolovoza 2006. – RV) I u mjesecu kolovozu Sveta je Stolica aktivna pred izazovima sadašnjeg trenutka. Papa Benedikt XVI., nakon brojnih apela za mir na Bliskome istoku, šalje kardinala Rogera Etchegaraya u Libanon, ali ne zaboravlja druge zemlje. Tako je tražio pomilovanje za tri katolika osuđena na smrt u Indoneziji. Upravo nam današnja liturgija pomaže protumačiti zbivanja našega vremena. Ona govori o Božjoj šutnji u povijesti. Prorok Habakuk prosvjeduje protiv Gospodina: „Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?“ Bog odgovara viđenjem koje govori o vremenskome roku, koje je samo za svoje vrijeme: „Gle, propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere“. Pravedni su – napominje Papa – Gospodinovi siromasi, anawim, koji slijede otajstveni Božji stil: ne pojavljuju se, ali ostavljaju trag u povijesti više od moćnika.
Papa Benedikt XVI. u enciklici „Bog je ljubav“ govori o Božjoj šutnji pred ljudskim zbivanjima, te citira svetoga Augustina: Ako ga razumiješ, onda on nije Bog. Stvoritelj se ne nameće – napomenuo je Sveti Otac – On u povijest nikada ne ulazi silom, nego se skriva u betlehemskome Djetetu tražeći da ga se prihvati. To je kršćanski paradoks. Upravo je to skrivanje najrječitije očitovanje Boga: poniznost, siromaštvo, i sama sramota Muke daju dam da upoznamo kakav je uistinu Bog – kazao je Sveti Otac tijekom Svete Mise na Bogojavljenje ove godine. Sjaj božanskoga svjetla blista na poniznima, Mariji, Josipu, pastirima. U sjeni ostaju palače vlasti u Jeruzalemu, gdje vijest o rođenju Mesije ne izaziva radost, već bojazan i neprijateljske reakcije. Otajstven je božanski nacrt: 'svjetlost je došla na svijet, ali su ljudi više ljubili tamu nego svjetlost, jer im djela bijahu zla' – dodao je Sveti Otac.
Marija postaje uzor pravednih koji će živjeti po svojoj vjeri. U hvalospjevu 'Veliča', njezina duša veliča, odnosno čini velikim Gospodina; ona je, međutim, malena. Taj hvalospjev profinjeno otkriva duhovnost biblijskih anawim, odnosno onih vjernika koji su se priznavali 'siromašnima' ne samo odricanjem od svakoga obožavanja bogatstva i moći, nego i dubokom poniznošću srca, lišenoga iskušenja oholosti, te otvorenoga za provalu božanske spasonosne milosti – istaknuo je Papa u katehezi na općoj audijenciji 15. veljače ove godine. Bog – kaže nadalje ovaj hvalospjev – rasprši oholice, silne zbaci s prijestolja, uzvisi neznatne, a bogate otpusti prazne. On se stavlja na stranu posljednjih. Njegov je naum često skriven pod mutnim tlom ljudskih zbivanja, u kojima pobjeđuju 'oholice, moćni i bogati'. Pa ipak je njegovoj tajnoj snazi određeno da se na koncu otkrije, kako bi pokazao tko su istinski Božji izabranici: 'oni koji Ga se boje', vjerni Njegovoj riječi; 'ponizni, gladni, te Izrael, sluga njegov', odnosno zajednica Božjega naroda koju čine oni koji su, poput Marije, siromašni, čisti i jednostavna srca – napomenuo je Sveti Otac. Za vjernika nije moguće misliti da je Bog nemoćan pred ljudskim patnjama – napisao je Sveti Otac u svojoj enciklici. Kršćani, iako uronjeni poput drugih ljudi u dramatičnu slojevitost povijesnih zbivanja, ostaju postojani u sigurnosti da je Bog Otac i da nas voli, iako njegova šutnja za nas ostaje neshvatljiva – napomenuo je na koncu papa Benedikt XVI.
(12. kolovoza 2006. – RV) Već je mjesec dana prošlo od početka rata u Libanonu, mjesec dana kako se Sveti Otac ne prestaje zauzimati za mir na Bliskome istoku. Tako je jučer zamolio kardinala Rogera Etchegaraya, bivšega predsjednika Papinskoga vijeća 'Justitia et Pax', da kao njegov posebni izaslanik otputuje u Libanon. Posjet u stvari ima vjersko obilježje i predviđa, ako to bude moguće, slavljenje svete Mise, koju će u svetištu Naše Gospe u Harissi kardinal Etchegaray predvoditi 15. kolovoza, na svetkovinu Marijina Uznesenja na nebo, uz suslavljenje kardinala Pierra Nasrallaha Sfeira, antiohijskoga maronitskog patrijarha. Osvrćući se na posljednju Papinu gestu kardinal Sfeir je u razgovoru za našu radio postaju kazao kako je to očinska gesta prema libanonskome narodu, ali je pritom napomenuo da to nije prvi put. Posebni će izaslanik moći vidjeti ono što se događa u Libanonu. Molit ćemo zajedno da Bog nadahne i prosvijetli odgovorne kako bi zaustavili ovaj rat. Na svemu zahvaljujemo Svetome Ocu – istaknuo je kardinal. Na upit kakvu poruku šalju libanonski kršćani, kazao je da je to poruka milosrđa, ljubavi i povjerenja u Boga. Oko milijun osoba moralo je napustiti svoje gradove, izgubivši sve što su imali. Izbjeglice su utočište našli kod kršćana. Zahvaljujemo svima koji su pomogli i nastavljaju pomagati libanonski narod; pomoć stiže neprestano, pogotovo hrana. Organizacije, posebice Libanonski Caritas, čine sve kako bi doskočili svemu onome što se dogodilo – kazao je kardinal i dodao kako je rat pojačao solidarnost između muslimana i kršćana. Muslimani su ugostili brojne kršćane, a također i kršćani muslimane tamo gdje je bilo potrebno. Na upit kako će prihvatiti usvajanje Rezolucije, o čemu je noćas u New Yorku postignut dogovor, odgovorio je kako će ona ipak biti prihvaćena s olakšanjem, unatoč svim njezinim nesavršenostima. Narod je umoran od stalnoga bombardiranja i žrtava. Želimo da se vrati mir i da sve može teći svojim tokom – primijetio je kardinal i zahvalio svima koji su poslali pomoć izmučenome narodu. Nadam se da će se sve izbjeglice moći vratiti u svoje krajeve. Nažalost, neće naći svoje kuće, jer sve je porušeno. Morat ćemo ih smjestiti u šatore i montažne kuće, sve dok ne uspijemo za njih izgraditi nove – zaključio je kardinal Sfeir.