(30. srpnja 2006. – RV) Zemlja bogata prirodnim bogatstvima, ali je muči siromaštvo
zbog kojega najviše pate djeca. To je paradoks Srednjeafričke Republike, gdje već
5 godina radi sestra Elvira Tutolo, redovnica ljubavi svete Ivane Antide Touret. Kao
misionarka je radila deset godina u Čadu, nakon što je u Italiji radila na rehabilitaciji
ovisnika o drogi. Odgovorna je za Katolički kulturni centar u srednjoafičkome gradu
Berbérati, gdje posebnu pozornost posvećuje djeci koja žive na rubu društva. U razgovoru
za našu radio postaju, sestra Elvira je kazala kako ta djeca nisu djeca ulice, nego
su djeca koja žive na ulicama, i to ne zato jer su to ona izabrala, nego zbog veoma
teških obiteljskih situacija To je veoma porazno, to je rana za cijelo čovječanstvo
jer je za Afriku, a i za nas također, obitelj zaista bitni element – istaknula je
sestra Elvira. Govoreći o svome radu, kazala je kako veliki urbani centri poput Berberatija
privlače djecu. Tu se djecu obično smjesti u dnevne ili noćne prihvatne centre te
ih se pokuša rehabilitirati. Kao odgovorna za biskupijski kulturni centar, svojim
sam suradnicima rekla da s djecom razgovaraju i uspostave prijateljstvo. Na početku
je bilo samo nekoliko bračnih parova, koji prihvaćaju takvu djecu; danas ih je šesnaest
– istaknula je sestra Elvira i dodala kako misionari trebaju biti pozorni kako ne
bi iznevjerili ljude. Udijelimo ljudima hrane, malo odjeće i imamo mirnu savjest;
naprotiv trebalo bi ući u srž problema i vidjeti hoće li ljudi sami naći odgovor.
Mi ih trebamo poticati i pružati im potporu. Iskustvo šesnaest godina provedenih u
Africi jest upravo strpljivo očekivanje da oni predlože rješenje – zaključila je sestra
Elvira.