Sveti se Otac sutra preseljava u Castel Gandolfo

(27. srpnja 2006. – RV) Za papu Benedikta XVI. danas je bio posljednji dan odmora u prirodnim ljepotama Les Combesa. Sutra će popodne, u 17 sati, Sveti Otac zrakoplovom krenuti prema rimskoj zračnoj luci Ciampino, odakle će, oko 18.30 sati, nastaviti put u automobilu, i to prema ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu. Oproštaj pape Benedikta XVI. od onih koji su tijekom ova dva tjedna čuvali njegovu privatnost, već je sinoć imao svoj nagovještaj, kada je Papa neočekivano želio sudjelovati na kratkoj svečanosti u čast Joaquína Navarra-Vallsa, bivšega ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Na upit novinara kako se tamošnja zajednica priprema za oproštaj od Svetoga Oca, Salvatore Mazza, dopisnik talijanskoga katoličkog dnevnika 'Avvenire', kazao je kako se ona priprema na način uobičajen za tu dolinu, odnosno vrlo uzdržljivo. Papa će se pozdraviti s njima u Les Combesu, gdje će vjerojatno biti samo stanovnici mjesta Introd – kojih u svemu ima tridesetak – te lokalne vlasti. Potom će automobilom poći do zračne luke gdje će, naravno, biti nešto više ljudi, ali i to će biti u njihovom, uzdržanom, stilu. Osvrnuvši se potom na jučerašnju proslavu, Salvatore Mazza je kazao kako je Sveti Otac, osim riječi naklonosti i poštovanja koje je uputio Navarro-Vallsu, želio pojedinačno zahvaliti svima koji su mu omogućili da uživa barem u ovome kratkom boravku u pokrajini Valle d'Aosta. Na novinarovu primjedbu kako je odmor Svetoga Oca bio obilježen s jedne strane molitvom, čitanjem i opuštanjem u prekrasnoj prirodi, a s druge stalnom brigom i solidarnošću zbog krize na Bliskome istoku, Salvatore Mazza je ponovno istaknuo Papine riječi koje je izrekao nakon jedne šetnje: „Bio sam na prekrasnoj šetnji, i što više gledam ovu ljepotu, i što više živim taj mir koji mi Gospodin daje, sve je veća patnja i zabrinutost za sve ljude koji u ovome trenutku trpe.“ Upravo je to rečenica koja otkriva Papu koji se ni u kojem slučaju ne može „isključiti iz svega“. Vidjelo se kako je ta misao ovih dana doista uvijek prevladavala – napomenuo je na koncu Salvatore Mazza.