(27. srpnja 2006. – RV) Afriku svrstavaju u Treći svijet, premda ni jedan drugi kontinent
nije bogat kao ona. Jedno je od najstarijih područja zemlje, pretpostavlja se kako
je upravo tu započeo ljudski život, a njezini su stanovnici prodavani kao roblje.
Povijest je Afrike mučna, a ona je i danas puna proturječnosti i siromaštva. Otac
Jean Illudo Africi je posvetio cijeli život. Rođen je u Burkini Faso, a 20 godina
je kao misionar proveo između Kameruna, Obale Bjelokosti i Kenije. Imenovan je, 1996.
godine, provincijalom Družbe Isusove za zapadnu Afriku, a od 2000. godine je generalov
savjetnik i asistent za cijeli afrički kontinent. U razgovoru za naš radio o perspektivama
Afrike, kazao je kako se u posljednjih 40 godina na afričkome kontinentu puno toga
promijenilo: od kolonijalizma šezdesetih godina ušlo se u godine nezavisnosti obilježene
snažnom željom za razvitkom. Problemi afričkoga kontinenta su borba protiv side i
siromaštva te sukobi koji su prouzročili bježanje iz područja zahvaćenih ratom. To
je, nažalost, sadašnja afrička stvarnost. Na upit koliko su vlade, siromaštvo i prirodna
bogatstva utjecali na izazivanje oružanih sukoba, kazao je kako prirodna bogatstva
ne mogu koristiti pučanstvu ako nedostaje politička stabilnost i vizija razvoja. U
Angoli se već dvadeset godina ratuje; premda je to veoma bogata zemlja, zbog rata
nije moguć nikakav gospodarski napredak. U Demokratskoj Republici Kongo, koja je također
veoma bogata, nedostaju prometnice. Tamošnja Vlada nije imala razvojnu politiku, prirodna
bogatstva se nisu koristila, dakle stanovništvo od njih nije imalo nikakve koristi
– istaknuo je otac Illudo. Osvrnuvši se na ulogu Crkve u razvoju kontinenta, kazao
je kako je ona u vremenu kad su afričke zemlje postajale nezavisne bila uvjerena da
njihov razvoj ne može biti isključiva zadaća države. U tu je svrhu osnovala brojne
udruge koje surađuju s nevladinim organizacijama. Njihovo djelovanje više zadovoljava
potrebe naroda negoli svi veliki razvojni nacrti vlada, koje su dobile ogromni novac,
a nisu postigle nijedan važan rezultat. U Burkini Faso je jedna nevladina organizacija
izgradila 100 bunara za pitku vodu, čime je gotovo riješila problem pitke vode. Potrebna
je namjenska pomoć poglavito za zdravstvo, obrazovanje, zemljoradnju. Stanovništvo
samo tako vidi stvarne promjene i počinje se brinuti za ono što je ostvareno, kao
što je slučaj u Burkini Faso gdje se o bunarima brinu mladi – istaknuo je o. Illudo
i dodao kako su nedostatak obrazovanja, loše zdravstveno stanje te izostajanje poleta
mladih najveći problemi današnje Afrike. Ako se u Africi izvjesni broj osoba, svjesnih
postojećega stanja, zauzmu s kreativnošću i zanosom, Afrika će se pokrenuti. Veliku
mogućnost za razvitak Afrike pružaju komunikacije i Internet. Brojni su mladi u kontaktu
s Europom i ostatkom svijeta upravo preko interneta. Oni žele učiti, stoga na sve
moguće načine nastoje biti povezani s ostatkom svijeta – zaključio je o. Illudo.