Papa uporno moli za mir na Bliskome istoku

(24. srpnja 2006. – RV) Na jučerašnji Dan molitve i pokore za mir na Bliskome istoku, koji je odredio papa Benedikt XVI., glas vjernikâ u cijelome svijetu sjedinio se sa snažnim apelom Svetoga Oca koji je uputio tijekom nedjeljnoga podnevnog nagovora iz Les Combesa, da se prekine oružani sukob te da se odvažnošću dijaloga izgradi pravedan i trajan mir. Na taj se poseban dan zajednica iz Les Combesa sjedinila s vjernicima svih religija u cijelome svijetu, kako bi se od Boga isprosio dar mira, kao što je to želio papa Benedikt XVI., koji je nakon posljednjih tragičnih vijesti s bliskoistočnoga ratišta, ponovno uputio Bogu žarku molitvu kako bi težnja za mirom najvećega dijela ljudi mogla biti što prije ostvarena, zahvaljujući zalaganju odgovornih. Ponovno upućujem apel sukobljenim stranama, kako bi odmah prestali s vatrom, te dopustili slanje humanitarne pomoći, te kako bi se, uz potporu međunarodne zajednice, tražili putovi za početak pregovora – kazao je Sveti Otac te dodao – Koristim prigodu kako bih ponovno istaknuo pravo Libanonaca na integritet i suverenost njihove zemlje, pravo Izraelaca da žive u miru u svojoj državi i pravo Palestinaca da imaju slobodnu i suverenu domovinu. Svoje je misli Sveti Otac potom upravio žrtvama ovih – kako je kazao – nemilosrdnih suprotstavljanja, te istaknuo da je posebno blizu izmučenome civilnom pučanstvu, nepravedno pogođenome u sukobu u kojemu su oni samo žrtve – kako oni u Galileji, koji su primorani živjeti u skloništima, tako i veliko mnoštvo Libanonaca koji ponovno gledaju kako se uništava njihova zemlja, te koji su morali napustiti sve, i drugdje potražiti utočište. Sveti je Otac potom ponovno uputio poziv svim karitativnim organizacijama, kako bi omogućile da to tih ljudi stignu konkretni izrazi zajedničke solidarnosti. Osvrnuvši se potom na blagdan Marije Magdalene, koji je Crkva proslavila u subotu, Papa je istaknuo kako je Kristov učenik onaj koji je u iskustvu ljudske slabosti bio toliko ponizan da je od Njega tražio pomoć. A govoreći o svetoj Brigiti, jednoj od zaštitnicâ Europe, koju je Crkva slavila jučer, Sveti je Otac istaknuo kako je ona iz Švedske došla u Rim, potom hodočastila u Svetu zemlju, te nas poziva da pomognemo čovječanstvu pronaći, baš u Svetoj zemlji, veliki prostor mira.
(24. srpnja 2006. – RV) Ljudsko nasilje ima granicu, a to je Kristova ljubav – poruka je to koju je papa Benedikt XVI. uputio jučer, na Dan molitve i pokore za mir na Bliskome istoku. Tu je inicijativu želio Sveti Otac, a ona je sjedinila u jedan zagrljaj vjernike iz cijeloga svijeta s narodima koji trpe zbog rata. Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, koju je molio u Les Combesu, Sveti je Otac popodne pošao u župu Rhemes Saint Georges, gdje se sabrao u molitvi. Krist je naš mir, jer je umirući na Križu svladao neprijateljstvo, i sve nas je sjedinio u svom miru – istaknuo je Sveti Otac, u trenutku teške kušnje za nedužne narode, pogođene novim okrutnim sukobom. Komentirajući Poslanicu svetoga Pavla Efežanima, Papa je govorio o malodušnosti koja se može osjetiti pred nasiljem ljudi nad vlastitom braćom. Još uvijek traje rat između kršćana, muslimana, Židova; drugi su oni koji izazivaju rat, i sve je još uvijek puno neprijateljstva i nasilja. Gdje je ostala snaga Tvoje žrtve? Gdje je u povijesti taj mir o kojemu nam govori Tvoj apostol? – upitao je Sveti Otac. Odgovor je upravo u Pomirenju Gospodinovu, Njegova žrtva nije ostala nedjelotvorna. Papa je potom govorio o svecima ljubavi koji su stvorili oaze Božjega mira na svijetu; potom mučenici, koji su dali svjedočanstvo mira i ljubavi koja nasilju postavlja granicu. Upravo je ta bezgranična ljubav novi Gospodinov način pobjede. Gospodin je pobijedio na Križu. Nije pobijedio novom vlašću, i većom snagom kako bi uništio druge; pobijedio je, ne na ljudski način, kako mi zamišljamo, vlašću koja je jača od drugoga. Pobijedio je ljubavlju koja ide sve do smrti. To je nov Božji način pobjede: na nasilje nije odgovorio većim nasiljem. Nasilju suprotstavlja upravo suprotno – ljubav sve do kraja, do svoga Križa – kazao je Papa te napomenuo kako se trebamo pouzdati u tu božansku ljubav; trebamo sudjelovati u tome pomirenju te biti graditelji mira. Osim toga, trebamo svoju ljubav ponijeti svima koji trpe, znajući da se Sudac na Posljednjem sudu poistovjećuje s trpećima – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo važnost središta kršćanske poruke, odnosno Boga koji je ljubav. Tu Istinu valja vrjednovati u dijalogu s drugim religijama. Danas, u multikulturnome i multireligijskome svijetu, brojni bi htjeli reći kako je bolje za mir u svijetu, među religijama i kulturama, ne govoriti previše o specifičnostima kršćanstva, odnosno o Isusu, Crkvi i sakramentima. Ali, to nije istina. Upravo nam u ovome trenutku treba Kristovo lice kako bismo prepoznali pravo Božje lice, te donijeli tako ovome svijetu pomirenje i svjetlo. Zajedno s ljubavlju, s porukom ljubavi i sa svime što možemo učiniti za one koji trpe na ovome svijetu, treba ići i svjedočanstvo za ovoga Boga, i za Božju pobjedu upravo u nenasilju Njegova Križa – kazao je na koncu Sveti Otac.