VI. simpozij 'Religija, Znanost i Okoliš'

Sudionici VI. simpozija Religija, Znanost i Okoliš, posvećenoga Amazoniji - njih oko 200 - ponovno plove rijekom Rio Negro, kako bi posjetili jednu od najvećih prirodnih rezervi u Brazilu. Vođa izaslanstava i organizator simpozija je carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. Ta rezerva, primjer biološke različitosti koju naseljava nešto više od 900 osoba koje su odlučile ne preseliti se u naseljena mjesta, obuhvaća više od 2000 hektara vegetacije i vodenih sustava. Dio je to ambijentalne baštine izbavljene od velikih krčenja šumâ. Radovi se skupa nastavljaju i na palubi brodica, a u prvome je planu ambijentalna politika, shvaćena kao sastavni dio gospodarskoga razvoja. Čini se da je put koji valja slijediti, počevši od ispravnoga korištenja mogućnosti Amazonije, davanje poticaja za očuvanje, umjesto za uništavanje onoga što nas okružuje. Osim toga, traži se veća pozornost prema domorodačkome pučanstvu Amazonije, koji čine 70% od najmanje 700.000 brazilskih indiosa.
Osvrnuvši se na stvarnost indios zajednica, msgr. Mario Pasqualotto, pomoćni biskup Manausa, naglasio je kako bi se o njima trebalo voditi više računa i dati im veću potporu. Iznijevši svoje svjedočanstvo, budući da je radio s tim pučanstvom, biskup je istaknuo kako je to, kada se već govori o ekologiji i zaštiti okoliša, jedini narod koji doista znade zaštititi Amazoniju. Oni se poistovjećuju s prirodom; žive u prirodi i u njezinoj su nutrini; i nemaju privatnih posjeda. Zemlja je Bog – oni govore – zemlja je svačija. Tako me se jako dojmila rečenica koju je jednom rekao jedan član njihova plemena: „Kada neka osoba premine, ne treba se plakati, jer je ta osoba pokopana u zemlji, i zemlja tada postaje još važnija“ – ispripovijedao je biskup te na upit novinara o odnosu Crkve i domorodačkoga pučanstva, izrazio mišljenje kako je Crkva možda jedina ustanova koja ih još smatra narodom bogatim vrednotama. Mi se jako zalažemo oko toga da se ne izgubi njihov jezik; imamo stoga dvojezične škole u kojima se govori portugalski kako bi se oni lakše uključili u brazilsko društvo, ali se govori i domorodački jezik kako bismo ga održali živim – napomenuo je biskup Pasqualotto.