"Na Haitiju se rađa kao posljednji", knjiga je o djeci s ulice u toj zemlji

Od luksuznih nebodera u Miamiju je udaljena samo 2 sata vožnje zrakoplovom, ali spada u skupinu zemalja Četvrtoga svijeta, jer nema nade za razvoj. Riječ je o Haitiju, zemlji koja povezuje prekrasne plaže s odlagalištem otpada pod vedrim nebom, gradskom prenapučenošću, bijedom, neishranjenošću i bolestima. Zbog političkoga ozračja, talijansko Ministarstvo vanjskih poslova ne preporučuje put u tu zemlju. Međutim, Alessandro Corallo, dragovoljac talijanske udruge ANPIL, koja se nadahnjuje životom i djelom svetoga Ivana Krstitelja de la Salle, od 1991. godine, svake godine odlazi na Haiti kako bi pratio razne nacrte u svrhu pomoći djeci ulice, a među kojima je i pomoć na daljinu. Upravo je iz toga iskustva proizišla knjiga pod naslovom „Na Haitiju se rađa kao posljednji; istinita pripovijest o Théophilu i drugoj djeci“, a koju je objavila Talijanska misijska izdavačka kuća. Novac od prodaje knjige poslužit će za financiranje nacrta vezanog uz dijagnosticiranje i liječenje side.
Osvrnuvši se u razgovoru za Vatikanski radio na život, i općenito na stanje na Haitiju, Alessandro Corallo je napomenuo kako je u toj zemlji doista teško živjeti, između ostaloga i zbog sve većih troškova života, tako da je za djecu život zapravo borba za preživljavanje. Prosječna životna dob iznosi 49 godina, a najviše su pogođena djeca. Smrtnost djece mlađe od 5 godina zastrašujuća je. Na 1000 djece, naime, 123 ih premine prije navršene pete godine. Osim toga, tu je i sida, od koje godišnje premine 30.000 ljudi. Da neko dijete boluje od side, saznamo tek kada vidimo da mu je loše i kada mi platimo test na sidu, malariju ili druge bolesti. Inače, tamošnji ljudi misle da su uzrok smrti opći životni uvjeti – kazao je Corallo te je na koncu, želeći odgovoriti svima onima koji se pitaju: što bih ja tu mogao učiniti i pomoći?, kazao kako je nazočnost ljudi tamo vrlo važna, jer se tamošnja djeca ne mogu ni s kim usporediti, niti igrati. Stoga, ako netko dođe baš zbog njih, uzme ih za ruku, posluša ih i igra se s njima, za njih je to nezaboravno životno iskustvo – kazao je Alessandro Corallo.