Filipinska biskupska konferencija je u pastoralnome pismu objavljenome
10. srpnja, po svršetku 93. opće skupštine, napomenula kako za sada nije sklona novome
postupku stavljanja predsjednice Glorie Macapagal Arroyo pod optužnicu. Dokument je
objavljen u trenutku ponovno uznemirenoga političkoga stanja, jer istječe rok od godine
dana, predviđen zakonom, koji oporbi omogućuje Predsjednicu ponovno staviti pod optužbu.
Nekoliko je parlamentaraca ljevice, naime, prošle godine u lipnju optužilo Predsjedničinoga
muža, sina i šogora da su primili novac od tajnih organizacija hazardnih igrača, a
samu su predsjednicu Arroyo optužili za spletke tijekom predsjedničkih izbora 2004.
godine. Biskupi su istaknuli kako poštuju stajališta pojedinaca ili skupina koji žele
doći do istine, ali su dodali i da ako postupak, njegova pravila, i sve strane u postupku,
ne vodi iskrena zabrinutost za opće dobro, to sredstvo postaje beskorisno, te otežava
prihvaćanje nacionalnih političkih snaga od strane naroda. Biskupi su, osim toga,
istaknuli zaštitu ljudskih prava, koja bi trebala biti nepristrana, a koja se, naprotiv,
stavlja u veliku kušnju, što je vidljivo iz ponašanja vojske i pobunjenika na jugu
zemlje. Sjedinjujemo se sa skupinama koje prokazuju sve veći broj izvanzakonskih ubojstava,
i ne možemo zatvoriti oči pred događajima koji štete našem narodu i koje valja osuditi
– napomenuli su biskupi u pismu. U izvješću o stanju u Japanu, objavljenome
7. srpnja, humanitarna organizacija Amnesty International upozorava na izvršavanje
smrtnih kazni bez prethodne obavijesti i nakon više godina strogoga zatvora. Prema
toj organizaciji, među onima koji desetljećima čekaju na izvršenje smrtne kazne ima
zatvorenika starije dobi i s mentalnim teškoćama. Njihove presude, često su izrečene
na koncu nepravednih sudskih postupaka, temeljenih na 'priznavanju' nikad počinjenih
kriminalnih djela dobivenih nakon iscrpljujućih ispitivanja, prijetnji i nasilja.
U izviješću naslovljenome „Hoće li ovo biti moj posljednji dan?“, Amnesty International
ističe kako bi ukidanjem smrtne kazne Japan dao važan znak cijelome azijsko-pacifičkome
području, koje ne ide u korak s općom težnjom prema njezinome ukidanju. U lipnju je
smrtna kazna ukinuta na Filipinima, a pozitivni znakovi dolaze i iz Južne Koreje.
Kao prvi korak, tražimo od japanske vlade da prekine s tajnovitošću koja obuhvaća
primjenu smrtne kazne u toj zemlji. U Japanu, naime, na dan izvršenja kazne nema prosvjeda
ispred zatvora, jer je taj trenutak poznat samo vlastima – stoji nadalje u dokumentu.
Zatvorenika se izvijesti tek ujutro toga dana kada će biti ubijen, a u nekim slučajevima
ni tada. Takva tajnovitost znači da zatvorenici žive u stalnome strahu da će toga
dana biti ubijeni. Osim toga, sudski su procesi toliko dugi da zatvorenici provode
desetljeća u iščekivanju kazne. U ovome trenutku se u takvome stanju u Japanu nalazi
87 zatvorenika. Od 2000. godine, u Japanu je izvršeno 11 smrtnih kazni, i to uvijek
vješanjem. Kako bi proslavili svoju zaštitnicu svetu Anatoliju, nomadi
iz svih krajeva Italije i inozemstva, okupili su se 9. srpnja u mjestu Gerano, nedaleko
od Rima. Mlada kršćanska mučenica preminula je na taj dan, 9. srpnja 251. godine poslije
Krista. U malenoj seoskoj crkvici iz IX. stoljeća održan je vjerski obred tijekom
kojega su nazočni odali počast svojoj zaštitnici. Prema predaji, pobožnost nomada
prema svetoj Anatoliji započela je 932. godine nakon Krista, kada je, naime, bilo
odlučeno prenijeti njezino tijelo iz mjesta Tora Sabina, gdje je preminula, u samostan
svete Skolastike u Subiacu. Čini se da je upravo dugo putovanje s više zaustavljanja
povorke koja je slijedila lijes, potaknulo nomade na štovanje te svetice koju su poslije
izabrali za zaštitnicu. Prihvaćanje opće strategije u suočavanju s ilegalnim
doseljeništvom – bio je cilj dvodnevne euro-afričke ministarske konferencije o
iseljeništvu i razvoju koja je 10. i 11. srpnja održana u glavnome marokanskom gradu
Rabatu. Predstavnici iz 57 zemalja (30 europskih i 27 afričkih) nastojali su pronaći
rješenje u korijenu pojave selilaštva - počevši od siromaštva – a koje stotine tisuća
ljudi godišnje primorava na napuštanje, uz velike opasnosti, vlastitoga doma, kako
bi na nelegalan način potražili bolje životne uvjete u Europi. Ovo je prvi međunarodni
skup na kojemu su se okupili predstavnici zemalja iz kojih migranti kreću, prolaze
kroz njih, i u njih se doseljavaju. Pa ipak, ima i onih koji nisu nazočni, kao primjerice,
Alžir, koji je svoju nenazočnost opravdao prosvjedujući protiv činjenice da su skup
organizirale Francuska, Španjolska i Maroko, a ne Afrička unija. Prema nekim izvorima,
međutim, Alžir je želio izbjeći suočavanje s vlastima u Rabatu koje već duže optužuju
Alžir da svoje granice ne nadzire na odgovarajući način. Svake godine, naime, preko
tih granica u Maroko uđe na desetke tisuća ilegalnih migranata, koji se potom nastoje
prebaciti u Europu. Upozoriti na nove izvore obnovljive energije – eolsku
i geotermičku, te hidrocentrale – kao na bitni etički izvor – bio je cilj trećega
Foruma katoličkih obavijesnih sredstava, koji je prošlih dana u Firenci održan na
temu „Obnovljive energije – etički izbor“. Problemi okoliša su nadnacionalni i nadilaze
kulture jer se odnose na sve i stoga trebamo ujediniti snage kako bismo ih riješili.
Zemaljski moćnici bi trebali uspostaviti istinski dijalog o problemima okoliša, jedino
se tako mogu naći rješenja za odgovornu potrošnju energije – kazao je Sergio Rodinara,
profesor etike za okoliš na sveučilištu Gregoriana. Po njegovom je mišljenju pronalaženje
novih oblika obnovljive energije čin ljubavi prema samima sebi, a poglavito prema
budućim naraštajima. Edo Ronchi, predsjednik Talijanskoga zavoda za održivi razvoj,
kazao je kako Italija u odnosu na druge europske zemlje proizvodi samo 7% obnovljive
energije. Andrea Fasullo, profesor na sveučilištu u Camerinu, istaknuo je kako iskorištavanje
izvora prouzrokuje goleme štete našem planetu. Stalni rast temperature, snažne klimatske
pojave, poput ciklona i uragana, ne treba zanemarivati. Upravo je stoga potrebno tražiti
nove oblike energije, jer ćemo samo tako spasiti svoj ekosustav. Ugo Sasso, predsjednik
Talijanskoga instituta za bioarhitekturu, govorio je zašto bioarhitektura nije razvijena
u Italiji, te kako ekološke kuće, stvarnost u drugim europskim zemljama, utječu na
štednju sirovina i omogućuju zdraviji život. Raspravljalo se također kako crkvene
zajednice shvaćaju problem okoliša, s posebnim naglaskom na stvaranje kao Božjem djelu
u neprestanom gibanju i vidljivome znaku otajstvene Božje ljubavi čiji smo sastavni
dio. U svijetu svake godine premine oko 600 tisuća djece do pet godina
zbog rotavirusa, koji izaziva teške oblike proljeva i crijevnu gripu. Podatak je obznanjen
na VII. međunarodnom simpoziju o rotavirusu, koji je prošlih dana održan u Lisabonu.
To nije problem samo zemalja u razvoju, gdje je glavni uzročnik dječje smrtnosti,
poslije neishranjenosti i upale pluća. Kako je istaknuo Filippo Ansaldi, znanstveni
istraživač na sveučilištu u Genovi, riječ je o virusu koji pogađa i razvijene zemlje.
U Sjedinjenim Američkim Državama godišnje prouzroči oko 50 preminuća. Rotavirus je
veoma nestalan i zarazan, s njim dođe u dodir više od 80% djece u dobi do dvije godine,
razvijajući gastroenteritis. Veliki postotak djece završi u bolnicama, a procjenjuje
se da se u Francuskoj za liječenje potroši oko 28 milijuna eura. U veljači je Europsko
farmakološko povjerenstvo odobrilo cjepivo koje bi se ubrzo moglo pojaviti u prodaji.
Bolivijska biskupska konferencija je odlučila po jedan primjerak
Biblije i Kompendija socijalnog nauka Crkve uručiti svakome zastupniku u Nacionalnoj
skupštini, koja je zakazana za 1. kolovoza. S ovim darom, biskupi žele probuditi svijest
svih zastupnika u zemlji. Krajnja je potreba, ljudi ne nalaze zaposlenje – kazao je
kardinal Julio Terrazas, predsjednik Biskupske konferencije, dodavši kako Crkva brani
pravdu, mir i život. Djelo papinskoga prava „Pomoć Crkvi u nevolji“, financirat će
nabavku, slanje i dijeljenje knjiga. Bolivija je najsiromašnija zemlja američkoga
kontinenta. Mjesečni prihod po osobi ne dostiže 60 eura, a u seoskim predjelima trećina
stanovništva nema pitku vodu. U svijetu ima oko 191 milijun selilaca,
36 milijuna više nego 1990. godine – stoji u izvješću Ujedinjenih naroda, koje je
prošlih dana u New Yorku objavio glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Kofi Annan. Prema
izvješću, Europa ima najviše selilaca, 34%; Sjeverna Amerika 23%, Azija 28%. Samo
9% živi u Africi, 3% u Latinskoj Americi i Karibima, i drugih 3% u Oceaniji. Gotovo
polovica su žene, a većina su u razvijenim zemljama. Govoreći na Općoj skupštini Ujedinjenih
naroda, glavni tajnik je kazao kako selioci mogu pridonijeti razvoju zemalja iz kojih
potječu kao i zemalja u kojima su se nastanili, ističući da razvoj ovisi o poštivanju
i primijeni prava selilaca. U izvješću je istaknuto kako su novčane pošiljke prema
zemljama u razvoju porasle s 57% na 72%.