Papa Benedikt XVI. sutra putuje u Valenciju na Svjetski susret obitelji

(07. srpnja 2006. – RV) U Valenciji, u Španjolskoj, u tijeku su posljednje pripreme za doček pape Benedikta XVI., koji će se sutra uputiti u taj grad, u prigodi V. svjetskog susreta obitelji. Večeras završava međunarodni teološko-pastoralni kongres na temu „Prijenos vjere u obitelji“, na kojemu se od 4. srpnja raspravljalo o različitim vidicima obitelji u naše doba – o vjeri, bioetici, gospodarstvu, odgoju, moralu i pastoralu. Unatoč svojoj skladnoj i lijepoj suvremenosti, Valencija je danas još uvijek ožalošćeni grad zbog teške nesreće koja se prije nekoliko dana dogodila u podzemnoj željeznici, a u kojoj su stradale 42 osobe. Međutim, ni takvi osjećaji ne priječe željno iščekivanje Svetoga Oca, koji će doći u taj grad kako bi pozdravio obitelji cijeloga svijeta. Sâm je Sveti Otac promijenio raspored svojega pohoda, te će se tako sutra, čim stigne u Valenciju, prije odlaska u katedralu i baziliku Gospe napuštenih, zadržati u molitvi na mjestu nesreće, i pozdraviti rodbinu žrtava.
Valencija, grad s više od 800.000 stanovnika užeg gradskog područja, a milijun i 600.000 ako se uzme u obzir cijelo gradsko područje, spreman je za Papin dolazak. Grad je posljednjih godina doživio velike promjene, pa i topografske, nakon što je '60-ih godina skrenut tijek rijeke koja je prolazila njime, a njezino je korito pretvoreno u veliki park. Upravo je na tom mjestu podignut kompleks Grada umjetnosti i znanosti, u blizini kojega se ističe oltar s velikim osvijetljenim križem, na kojemu će Sveti Otac u nedjelju ujutro služiti Svetu Misu. Sutra navečer će biti molitveno bdijenje s obiteljima, odnosno susret radosti i svjedočanstva obitelji u današnjem društvu. To su dva ključna trenutka susreta sa Svetim Ocem, koji je Ivan Pavao II. snažno želio, i koji od 1994., svake tri godine, predstavlja i jedan od načina za utvrđivanje stanja u napadima na obitelj koje nesmotrene politike u raznim krajevima svijeta nastavljaju upućivati. Počelo se prije dvanaest godina u Rimu, u Međunarodnoj godini obitelji, i to s temom „Obitelj – srce civilizacije ljubavi“; a potom Rio de Janeiro s temom „Obitelj – dar i obveza, nada čovječanstva“. U prigodi Jubileja, razmišljalo se na temu „Djeca, proljeće obitelji i društva“, a 2003. godine, svjetski susret je održan u Manili pod naslovom „Kršćanska obitelj – radosna vijest za treće tisućljeće“.
Budući da je riječ o susretu obitelji na svjetskoj razini, osvrnut ćemo se na neke probleme i obilježja obiteljskih stvarnosti izvan europskih granica. Gledajući Latinsku Ameriku, posljednjih je godina primijećena pojava velike bračne nestabilnosti, posebice u srednjim staležima. Prema podatcima Gospodarskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku i Karibe, 23 milijuna ljudi iz tih staleža postalo je siromašno. To je još više pogoršalo stanje obitelji u područjima koja već više desetljeća žive u velikim teškoćama. Govoreći za našu radio postaju o problemima i izazovima s kojima se suočava Crkva u Latinskoj Americi, kardinal Jorge Urosa, nadbiskup Caracasa, istaknuo je krhkost tamošnjih obitelji, zbog toga što je malo obitelji posvećeno sakramentom Ženidbe. Tu poglavito mislim na onaj vrlo latinskoamerički običaj stvaranja parova bez sigurne i trajne stabilnosti, koja je, po mom mišljenju, bitna za razvoj obitelji. Tamo gdje nema te stabilnosti, gdje par nije učvršćen u braku, odmah dolazi do krhkosti, a oni koji plaćaju najvišu cijenu jesu djeca – upozorio je kardinal. Primijetivši potom kako je očigledno da brojni parovi ne sklapaju brak, ne stvaraju stabilnu obitelj potvrđenu Sakramentom, pa ni putem civilnoga braka, zbog toga što im socijalno-ekonomski uvjeti nisu dostatni, kardinal je upozorio kako je nužno suočiti se s dva vidika: s jedne je strane nužna jača, hrabrija i odlučnija evangelizacija puna zanosa od strane Crkve; a s druge strane treba znati pružiti mladima nužne uvjete kako bi mogli oblikovati stabilne obitelji.
Što se pak tiče Azije, msgr. Orlando Quevedo, nadbiskup Cotabata na Filipinima, istaknuo je kako je pojava globalizacije glavni izazov za obitelj u Aziji. Globalizacija ugnjetava vrednote. Njezina je bit vrlo materijalistička, laička i neoliberalna ili post-moderna. Kao takva, u najboljem je slučaju dvojaka, jer u obitelji donosi i dobre i loše stvari – primijetio je nadbiskup. U slučaju siromašnih zemalja, koje se ne mogu natjecati s onim razvijenijima i moćnijima, trpe negativne posljedice. Dok raste siromaštvo, povećava se broj ljudi koji se iseljavaju iz Azije. A to stvara unutrašnje probleme odvajanja i neodgovarajućega odgoja za obitelji i djecu.
U slučaju Indije, msgr. Agnelo Gracias, pomoćni biskup Mumbaija, i biskup Molicunza, ali i predsjednik Ureda za obitelj Indijske katoličke biskupske konferencije, istaknuo je kako ljudski život više nije svet ni u gradu, a ni na selu. Naša država promiče pobačaj i nadzor rađanja; na javnome prijevozu mogu se vidjeti reklame u korist pobačaja, a plakati savjetuju da je bolje utrošiti novac za pobačaj danas, nego u budućnosti za miraz. U Indiji se godišnje učini više od 12 milijuna pobačaja – naglasio je biskup te napomenuo kako su se indijske vlasti u posljednje vrijeme zabrinule zbog takozvanih 'ciljanih pobačaja', odnosno usmjerenih na izbor spola djeteta koje se treba roditi, uklanjajući pritom djevojčice.
Što se tiče Afrike, taj kontinent u posljednjih nekoliko godina ozbiljno pogađa takozvana modernost, što u stvari nije drugo doli pozapadnjenje pod svaku cijenu. U tom smislu je ponajviše pogođena obitelj, koja je u afričkome pučanstvu možda najvažnija društvena ustanova. Brojne su obiteljske vrednote napadnute, i to ne samo zbog problema nerazvijenosti velikih područja kontinenta, nego i stoga što kulturno potvrđivanje teži gruboj promjeni stoljetnih tradicija brojnih naroda. Unatoč prihvaćanju pozitivnih vrednota modernosti, afrička će obitelj trebati očuvati vlastite bitne vrednote. Jedan od najžurnijih i najdramatičnijih problema koji pogađaju ustanovu afričke obitelji jest nevjerojatan porast broja starijih osoba. Sada u Africi ima 38 milijuna osoba s više od 60 godina, ali bi do 2050. godine trebali nadmašiti 250 milijuna. To bi značilo da se broj starijih osoba, tijekom 50 godina, povećao šest puta! Osim toga, među najvećim problemima vezanima uz starije osobe, sigurno je sida, jer na starijima je sav teret i odgovornost koju moraju preuzeti na sebe, za svoju umiruću djecu, kao i za unuke koji ostaju bez roditelja. Neka su istraživanja pokazala da je u subsaharskoj Africi oko 7 milijuna i 800.000 djece zbog side ostalo bez roditelja, i primorani su živjeti sa starijim članovima svojih obitelji.