U Rimu organiziran okrugli stol o lobijima u Europi
(06. srpnja 2006. – RV) U globaliziranome svijetu, kao i u lokalnim stvarnostima,
često se govori o nazočnosti „lobija“, izraza koji se ponekad koristi u različitim
značenjima. U svrhu boljega razumijevanja „lobija“ i njihova uključivanja u demokratske
ustanove, rimsko sveučilište Tor Vergata organiziralo je za 7. srpnja okrugli stol
pod naslovom „Lobiranje je demokratsko sredstvo, te korisno za europski rast“. Među
predavačima su profesori ekonomije, dužnosnici europskih ustanova, ali i američki
stručnjaci za to područje. Govoreći za Vatikanski radio o raznim „lobijima“ u
Europi, te o njihovim odnosima s političkim procesima i utjecaju na gospodarstvo,
Paolo Raffone, koji je objavio studiju o lobijima u Bruxellesu, pojasnio je kako ima
nekih europskih, ali i izvaneuropskih zemalja, koje su vrlo dobro pripremljene za
nove odnose s Europom na više razina, a u kojima su lobiji bitno sredstvo za međudjelovanje.
Lobi je pojam koji izražava sposobnost utjecaja na odlučujuće procese, a utjecati
znači primiti primjerenu pozornost od ljudi ili skupine ljudi koji trebaju donijeti
odluke – kazao je nadalje Raffone. To je jedan način koji, ako je ispravan, on je
i transparentan, i apsolutno isključuje klike i protekcionizam. Vrlo je natjecateljski,
i temelji se na sposobnosti za upućivanje poruke u odgovarajuće vrijeme, na odgovarajući
način, te pravoj osobi. U tome, u europskome sustavu, nitko ne može odlučiti za druge;
stoga je važna sposobnost skupiti oko sebe i vlastitog interesa, zanimanje drugih,
i tako stvoriti proširene većine različitih granica koje utječu na to da u postupku
odlučivanja prevlada jedan smjer u odnosu na neki drugi. To je u svim demokratskim
društvima stvarnost. Suvremene demokracije djeluju putem sudjelovanja iz nižega prema
višem, i to na više razina. Lobi ne zamjenjuje demokratski sustav, naprotiv, on u
njemu sudjeluje, ako je sustav tako organiziran da je to moguće. Tamo gdje lobiji
imaju negativno značenje, vidi se da postoji suodnos s kašnjenjem demokracije, praktički
je tu pomalo zastarjela demokracija u kojoj se ne koriste kanali transparentnosti
sudjelovanja, nego poznavanja moćnoga u određenom sustavu – pojasnio je Paolo Raffone.
Na moguće opasnosti od sustava lobija, u razgovoru se za našu radio postaju osvrnuo
Luigi Bonanate, profesor međunarodnih odnosa, te kazao kako ideju o parlamentarnoj,
reprezentativnoj, demokraciji, čini nekoliko slojeva. Između pojedinog građanina i
vlasti, velikih ustanova, postoji niz posredovanja. Demokracija među svojim obilježjima
ima upravo i to da je ona veliki stroj posredništva; naravno, javnih, očiglednih,
te se stoga o njima može izreći sud. Međutim, očigledno je, naprotiv, kako svaki put
kada taj mehanizam, ispravan, objektivno demokratski, propusti koju česticu rezerviranosti,
tajnosti, rasprave koja nije za javnost, tada lobi postaje relativno tajnovito sredstvo,
i usporedno u odnosu na službene kanale. To tada postaje opasno – kazao je prof. Bonanate,
te zaključio kako je stoga važno načelo javnosti, ništa ne smije biti tajno. Demokracija
je javnost, rasprava, diskusija i transparentnost. Gdje nema transparentnosti znači
da nešto nije u redu – kazao je na koncu prof. Bonanate.