Crkva traži istinski dijalog s muslimanima

Dijalog, brižljivost Crkve, odnosi između država i vjerska sloboda, temeljne su riječi zaključnoga dokumenta koji je 22. lipnja objavilo Papinsko vijeće za pastoral selilaca i putnika, slijedom XVII. općeg zasjedanja koje je održano od 15. do 17. svibnja. U dokumentu se polazi od činjenice rasta useljavanja muslimana u europske i sjevernoameričke zemlje. Stoga se potiče integracija što nije isto što i asimilacija, zato se preporuča da kršćani budu solidarni i otvoreni suživotu s muslimanskim useljenicima. Riječ je o boljem upoznavanju kulture i religije, ali je kršćanin istovremeno pozvan na svjedočenje kršćanskih vrednota iz perspektive nove evangelizacije. Ali što se toga tiče u dokumentu postoji znakovito pojašnjenje: neka svjedočenje uvijek poštuje savjest i religiju. Stoga se kršćani pozivaju na produbljivanje identiteta Kristovih učenika, i da ga životom svjedoče. U zaključku se ističe potreba uzajamnoga poštivanja i ljudske solidarnosti, središnjost ljudske osobe, njezinoga dostojanstva, prava i obveza. Naravno, ljudska prava i sloboda idu zajedno sa slobodom drugih osoba – stoji u dokumentu.
U dokumentu je podrobno obrađena tema dijaloga, te se preporučuje da on bude istinski. Pojašnjeno je kako treba razlučivati ono što društva, koja prihvaćaju selioce, mogu dopustiti ili ne dopustiti od muslimanske kulture, ono što treba poštivati ili prihvatiti, u odnosu na vjernike drugih religija, očitovana je spremnost pružanja uputa što se toga tiče, čak i političarima, za ispravno uobličivanje civilnoga zakonodavstva, poštujući svačiju mjerodavnost. Kad se govori o zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom, podsjeća se kako u tim zemljama kršćani, te općenito siromašni useljenici bez pregovaračke moći, proživljavaju velike teškoće u priznavanju svojih prava. Oni se ne mogu obraćati sudovima, jer zbog toga mogu biti kažnjeni i protjerani. Snažno se ohrabruje Crkvu da stvarno skrbi o svim razinama ljudske pokretljivosti; posebice se govori o školstvu i odgoju kako bi se ukazalo na važnost obrazovanja budućih naraštaja. Škola ima temeljnu ulogu u otklanjanju neznanja i predrasuda te u ispravnom i objektivnom upoznavanju drugih religija, s posebnim osvrtom na slobodu savjesti i religije. Kršćanima će se pružiti osnova za raspoznavanje vjerskoga iskustva drugih vjernika i znakova vremena – stoji u dokumentu. U razmišljanju o odnosu država i vjerske slobode, ističe se činjenica kako se, budući da vlast određuje oblik islama u izvjesnoj državi s muslimanskom većinom, da organizira bogoštovlje, tumači duh, prenosi tradiciju, dajući društvu globalno muslimansko obilježje, nemuslimani se u takvim državama osjećaju građanima drugoga reda. Za kršćanske je useljenike još veća teškoća. U dokumentu je izraženo zadovoljstvo što su brojne države s većinskim muslimanskim stanovništvom sa Svetom Stolicom uspostavile diplomatske odnose, postavši tako osjetljive za ljudska prava, željne međukulturnoga i međuvjerskog dijaloga, u okvirima zdrave mnogostrukosti. Govoreći o ulozi obavijesnih sredstava, ističe se kako mediji mogu obrazovanju ili ne obrazovanju kršćana i muslimana ponuditi važan prinos. Stoga se novinari i djelatnici pozivaju na prihvaćanje svojih odgovornosti, podsjećajući na njihovu važnost u stvaranju prikladnoga ozračja razumijevanja i poštivanja vjerskih pojava.