Rasprava o ljudskom životu

(18. lipnja 2006. – RV) U Europi se nastavlja rasprava o ljudskome životu, nakon što je Europski parlament odobrio financiranje znanstvenoga istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama. Istraživanja i pokusi koji neminovno vode uništavanju ljudskoga embrija.
Život treba štiti od začetka sve do prirodne smrti, o tome se načelu ne može pogađati, ono nije konfesionalno, jer je upisano u samu ljudsku narav – kazao je Sveti Otac parlamentarcima Europske pučke stranke koje je primio u audijenciju 30. ožujka ove godine. Europa je i nadalje poprište snažnih suprotnosti kad je u pitanju zaštita ljudskoga života. Na odluku Europskoga parlamenta okomio se europarlamentarac Carlo Casini istaknuvši kako je znanost dokazala neuspješnost znanstvenoga istraživanja na embrijskim matičnim stanicama, a pokazala su se uspješnim istraživanja na odraslim matičnim stanicama. Po njegovu mišljenju nije prihvatljiva namjena novca za takvo istraživanje.
Talijanski političari katoličkoga svjetonazora, bez obzira na političko opredjeljenje, osnovali su interparlamentarnu skupinu za bioetiku, a cilj joj je zaštita života. O osnivanju interparlamentarne skupine, Paola Bonetti član spomenute skupine, kazala je za našu radio postaju kako je cilj novoosnovanoga tijela uspostaviti kontakt s parlamentarcima zauzetim na znanstvenome polju, te onima koji su proučavali vrednote kao i posrednicima između skupina. Smatramo kako u svemu valja tražiti zajednički nazivnik. Istovremeno je Vlada ustanovila svoje povjerenstvo kako bi na institucionalnoj razini otvorila i produbila temu. Uz Povjerenstvo, već 16 godina postoji Talijanski odbor za bioetiku, čiji su članovi znanstvenici, pravnici filozofi, a ima savjetodavnu ulogu pri Vladi. U razgovoru za naš radio donedavni predsjednik Odbora, Francesco D'Agostino, kazao je kako je bioetika u našim rukama. Ovisi o ljudskoj odluci hoće li se ili se neće poduzeti neke djelatnosti koje mogu štititi ili uništavati život i njegovo dostojanstvo.
Studijska skupina, bioinženjeri, političari, nastavljaju se pitati i sučeljavati o granicama znanosti: Treba li znanstveno istraživanje imati granice? Genetičar Bruno Dallapiccola, kazao je pak kako znanstveni istraživač u biti treba biti slobodan. Ali toj slobodi treba postaviti mali uglavak, koji i nije tako mali: kad se znanstveno istraživanje odnosi na čovjeka i kad ono stavlja na kocku njegov život, a život obuhvaća cijeli proces čovječjega oblikovanja; od one stanice koja je jedinstveni i neponovljiv nacrt do starije osobe koja, nažalost, ima neurone koji možda više ne funkcioniraju na prikladan način; kad se odnosi na čovjeka i prijeti samom čovjeku, tada znanstveni istraživač treba biti pod nadzorom. To je za mene osnovno načelo – zaključio je Dallapiccola.Biskup Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život, ističe kako bioetika treba biti daleko od ideologija koje uzdižu znanost iznad općega dobra. Postoji činjenična žurnost, a o problemu obrane ljudskoga života od samoga njegova početka, borba je za osnovnu moralnu vrednotu, s kojom se ne može trgovati, niti je podložiti kompromisima i političkim igrama. Treba sačuvati, ako je potrebno i povećati humanistički smisao znanstvenoga istraživanja. Europa je osmislila najbolje doktrine na razini humanizma, obrani čovjeka, ljudskih prava, a sada valja vrjednovati čovjeka, od samoga njegova začetka. U tome se smjeru treba pokrenuti maksimum odobravanja. U pitanju je sloboda koja vrijedi više od drugih bitaka za neovisnost, jer je riječ o spašavanju čovjeka kao takvog, kad se on ne može braniti, kad se još nalazi u majčinom krilu – zaključio je biskup.