Obitelj, ljudski život, te potpora siromašnima, bile su glavne teme govora Svetoga
Oca novome urugvajskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici
(30. lipnja 2006. – RV) Vrjednovanje obitelji, obrana ljudskoga života, te potpora
Crkve siromašnima, a posebice seliocima – tri su glavne teme o kojima je papa Benedikt
XVI. govorio Mariu Juanu Boscu Cayoti Zappettiniju, novome urugvajskome veleposlaniku
pri Svetoj Stolici, primivši danas dopodne njegove vjerodajnice. Najviše su vrednote,
ukorijenjene u srca ljudi, poput duše narodâ – tim je riječima Sveti Otac istaknuo
važnost vrednota poput života i obitelji, temelja potpunoga razvoja ljudskoga dostojanstva.
Papa je izrazio zabrinutost zbog nekih težnji koje nastoje ograničiti nepovredivu
vrednotu samoga ljudskog života od začeća pa do prirodne smrti, a potom se zadržao
na opasnostima koje prijete braku između muškarca i žene, te obitelji. Crkva – istaknuo
je Sveti Otac – promiče kulturu života, i to ne samo zbog isključivo vjerskih razloga.
Brojni dijele zabrinutost Crkve i zbog etičkih i racionalnih razloga. Papa je nadalje
primijetio kako postoje neka obavijesna sredstva koja ocrnjuju ili ismijavaju veliku
vrednotu braka i obitelji. Na taj način podupiru samoljublje i izgubljenost, umjesto
nesebičnosti i žrtve, koji su potrebni kako bi se održala ta istinska glavna stanica
ljudske zajednice – kazao je Sveti Otac te istaknuo kako obitelji treba pomoći izvršiti
njezine neophodno potrebne zadaće. S druge pak strane, Papa je upozorio kako valja
poštovati prava svojstvena obitelji, koja ne mogu biti rasipana u nazočnosti drugih
oblikâ zajednica koje ju žele uzurpirati. Sveti se Otac potom osvrnuo na problem siromaštva,
te napomenuo kako je postupak globalizacije stvorio nove mogućnosti, ali i nove opasnosti,
s kojima se zemlje trebaju suočiti u dogovoru. Vlade na poseban način trebaju poštivati
ljudska prava, poglavito iseljenika koji su primorani napustiti vlastitu zemlju u
potrazi za boljim uvjetima života. U tom kontekstu, - kazao je na koncu Sveti Otac
– življenje ljubavi Crkva smatra bitnom dimenzijom svojega poslanja; zbog toga ona
surađuje s javnim ustanovama, kako se onima koji traže pomoć, nikada ne bi uskratila
prijateljska ruka za nadvladavanje teškoća.