Predstavljene smjernice za drugu Posebnu skupštinu Biskupske sinode za Afriku

Crkva u Africi živa je i raste. Biskupi i zajednice, zajedno s vlastima pojedinih afričkih država, doprinose borbi protiv bijede i potpori razvoja. Pa ipak, ostaju drame koje i dalje drže taj kontinent „u šaci“ – od siromaštva i side, pa do brojnih oružanih sukoba. Sve su to svjetla i sjene kojima je kardinal Francis Arinze, pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, uveo novinare, nazočne danas (u utorak, 27. lipnja) dopodne u Tiskovnome uredu Svete Stolice, u predstavljanje pripremnih smjernica, takozvanih 'Lineamenta', za drugu Posebnu skupštinu Biskupske sinode za Afriku. Uz kardinala Arinzea, na predstavljanju je bio i nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode.
Pedeset tri zemlje s djelomično sličnim problemima i izazovima, koje gledaju na svoju budućnost nastojeći izgraditi pravednost i pomirenje, kako bi oni doveli do mira i općenito do napretka i blagostanja – riječ je o zemljama na afričkome kontinentu, za koji se često kaže da je „zaboravljen“. Međutim, Crkva ga sigurno nije zaboravila – kako je na početku susreta s novinarima istaknuo otac Ciro Benedettini, zamjenik ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Nakon iskustva prve, povijesne posebne skupštine afričkih biskupa održane prije 12 godina, došao je trenutak – kako je pojasnio kardinal Arinze – za ponovno utvrđivanje stanja na crkvenom i društvenom putu prijeđenome na tom kontinentu, koji je papa Benedikt XVI. nazvao „velikom nadom Crkve“. Afrika je kontinent s najvećim godišnjim porastom broja kršćana u svijetu – kazao je nadalje kardinal - Na tom se kontinentu svake godine krsti vrlo veliki broj ljudi; u nekim je afričkim zemljama, broj kandidatâ za sjemeništa i ženske novicijate veći od njihovih mogućnosti; stvaraju se nove župe i biskupije, a afričko pučanstvo nastoji živjeti svoju vjeru sve dublje. Vjernici se pokazuju vrlo aktivnima, a svećenici i redovnice se posvećuju misijskome radu unutar i izvan Afrike.
Nadbiskup Eterović je iznio podatke o razvoju Crkve od 1994. – godine prve sinode – pa do danas. Broj vjernika je porastao za oko 46 milijuna krštenih, dovodeći tako katolike s 14,6% od cjelokupnoga afričkog pučanstva, na sadašnjih 17%. I drugi podatci, vezani uz crkvenu hijerarhiju – od svećenikâ do redovnikâ i redovnicâ – pokazuju stalan porast. Međutim, postoje brojna krizna područja koja zabrinjavaju Crkvu i međunarodnu zajednicu – istaknuo je između ostaloga kardinal Arinze - Tijekom ovih dvanaest godina, afrički Jug je postigao postupni prijelaz s apartheida na demokraciju; međutim, - primijetio je nadalje kardinal – u Somaliji i dalje traje bolno stanje nasilja i rata, isto tako tragedija u Darfuru, te još uvijek neriješena stanja Obale Bjelokosti, Demokratske Republike Kongo i, u nekim slučajevima također na području Velikih jezerâ.
Osvrnuvši se na aktualnost teme druge skupštine afričkih biskupâ – „Crkva u Africi u službi pomirenja, pravednosti i mira“, kardinal je kazao kako su sve tri teme jednako važne. U praktičnome životu, one su na neki način sjedinjene. Kako bismo imali mir, naime, potrebni su nam pomirenje i pravednost, jedino ako ne želimo mir groblja: mir među onima ubijenima i onima koji su ih ubili. Mi ne želimo tu vrstu mira, želimo mir onih koji su živi – istaknuo je kardinal. Nadbiskup Eterović je pak dodao kako se tema nastavlja na prvu posebnu sinodu za Afriku te, prihvaćajući želju biskupâ, riječ je o isticanju nekih vidika koji su postali vrlo žurni i aktualni za Katoličku Crkvu u Africi, kao što je pomirenje. Imali smo slučajeva, čak i dirljivih, katolika različitih naroda, predvođenih od biskupa, koji su zbog vjere u Isusa Krista stavili na stranu mržnju i imali snage za pomirenje – kazao je nadbiskup Eterović, a potom ukratko sažeo sadržaj pet poglavlja na koja su podijeljene Smjernice. One, osim toga, sadrže pitanja koja će biskupi i svećenici afričkih biskupija, do studenoga 2008. trebati razmotriti i predočiti zajednicama vjernikâ, te na temelju toga uputiti materijal i primjedbe u Tajništvo sinode, u svrhu pripreme radnoga dokumenta (Instrumentum laboris) za sinodu, koju bi Sveti Otac mogao zakazati za 2009. godinu.