Blagdan Presvetoga Srca Isusova

(23. lipnja 2006. – RV) Na svetkovinu Presvetoga Srca slavimo ljubav Božju – najavio je Benedikt XVI. tijekom opće audijencije kako Crkva 23. lipnja slavi Presveto Srce Isusovo. Nakon Isusova ukazanja, 1675. godine, svetoj Margareti Alacoque, redovnici Reda Marijina pohođenja (vizitadinki), kad je pokazujući svoje srce zatražio da širi plamen njegove ljubavi, i ustanovi javno i liturgijsko bogoštovlje, ustanovljena je ta svetkovina. Sestra Claudija Agnese Palladino u razgovoru za našu radio postaju kazala je kako one u Isusovu Srcu štuju Božju ljubav prema čovještvu, njegovu spasiteljsku volju i beskrajno milosrđe. Isusovo je srce sjedište Božje ljubavi i beskrajnoga milosrđa. U Isusovu ljuskom srcu vidljivom se pokazala Očeva ljubav. Isus se svetoj Margareti ukazao u obliku sunca govoreći: evo srca koje je toliko ljubilo ljude, a u zamjenu dobiva uvrede i svetogrđa. Križem svoje muke svijet sam spasio. Sada ga želim spasiti pokazujući mu svoje srce, ocean beskrajnoga milosrđa. Tada je Isus osim individualnog zatražio i javno, liturgijsko bogoštovlje, osmi dan nakon Tijelova – kazala je sestra i dodala kako se njihova duhovnost temelji na poniznosti i blagosti. Isus je rekao da učimo od njegova blagog i poniznog srca. A nazvao je naš red svojim miljenikom jer je utemeljitelj reda izričito rekao kako je red rođen iz probodenog srca Isusova.
(23. lipnja 2006. – RV) Crkva danas slavi blagdan Presvetoga Srca Isusova. Riječ je o duhovnosti koja se, zahvaljujući svetoj Margareti Alacoque, proširila u drugoj polovici sedamnaestoga stoljeća. Ovaj blagdan je simbol Isusove ljubavi prema Ocu i prema svakome od nas – kazao je Benedikt XVI. tijekom opće audijencije u srijedu. Papa Pio IX. je blagdan Srca Isusova proširio na cijelu Crkvu 1856. godine, ali je štovanje Presvetoga Srca staro koliko i kršćanstvo, ukorjenjuje se u udarcu mača rimskoga vojnika koji je na Križu probo Isusov bok. Iz probodenoga boka je potekla krv i voda, milosrdna ljubav Božja – kako je rekao Benedikt XVI. U Otkupiteljevom Srcu štujemo Božju ljubav prema čovječanstvu, njegovu volju sveopćega spasenja, njegovo beskrajno milosrđe. Štovati Presveto Srce Isusovo znači častiti ono srce koje, nakon što nas je ljubilo sve do kraja, bijaše probodeno mačem te s visine križa poteče krv i voda, neiscrpivi izvor novoga života. U biblijskome govoru srce označava središte osobe, mjesto njezinih osjećaja i nakana. Ova pobožnost jasno ističe da je kršćanska vjera osobni odnos s Bogom, koji se očitovao u Sinu: častiti Srce Isusovo znači ući u potpuno zajedništvo s Gospodinom, učiniti da Njegova volja, misli, riječi i osjećaji postanu naši. Postati jedno s Njegovim srcem koje vidi gdje je potrebna ljubav, kako bi se otvorilo drugima, poglavito trpećima, daleko od povlačenja u sebe. Odatle Papin apel svim vjernicima da se otvore vlastitome poslanju počevši od štovanja Srca Isusova. Samo ćete iz ovoga neiscrpnog izvora ljubavi moći crpsti potrebnu energiju za svoje poslanje. Iz Otkupiteljeva Srca, iz Njegovog probodenoga boka rođena je Crkva, koja se neprestano obnavlja po sakramentima. Brinite se da se duhovno hranite s molitvom i bujnim sakramentalnim životom; produbljujte osobno poznavanje Krista i svim snagama težite uzvišenome idealu kršćanskoga života, odnosno svetosti. Srce koje najviše sliči Srcu Isusovu jest bez daljnjega Marijino Srce, čista ljubav koja ne traži sebe, nego jednostavno želi dobro… zahvaljujući najvišem stupnju jedinstva s Bogom – stoji u prvoj Papinoj enciklici 'Bog je ljubav'.