Turska i Europska unija

U Luksemburgu su se u ponedjeljak, 12. lipnja, sastali ministri vanjskih poslova Europske unije. Nakon velike neizvjesnosti u zadnjoj su sekundi odlučili otvoriti prvo od 35 tematskih poglavlja kako bi započeli pregovori između Bruxellesa i Ankare. Zahvaljujući diplomatskome umijeću austrijskoga predsjedništva izbjeglo se da otvaranje prvoga poglavlja pregovora započne s gromoglasnim neuspjehom. Cipar je dugo prijetio vetom na poglavlje o znanosti i znanstvenome istraživanju. Cipar je bio odlučan, da bi se zatvorilo prvo poglavlje, Turska mora priznati grčko-ciparsku Vladu, što Turska u ovome trenutku ne može učiniti. Na koncu je Austrija pronašla kompromisno rješenje: deklaraciju o nepoštivanju od strane Turske svih obveza proširenja carinske unije s Europskom unijom i na proizvode s južnoga dijela otoka s opomenom; ako Turska nastavi ne poštivati te obveze, to bi se moglo odraziti na same pregovore. Spomenimo da je otvoren put pregovorima s Hrvatskom, te uspostavljanju diplomatskih odnosa s Crnom Gorom. Abdullah Gul, turski ministar vanjskih poslova, izjavio je kako je postavljen kamen temeljac, dok je europski povjerenik za proširenje Rehn, kazao kako je napravljen važan korak naprijed. Talijanski je pak ministar istaknuo kako Ankara treba poštivati preuzete obaveze. Profesor Stefano Venanzi, predsjednik Instituta za međunarodne poslove kazao je za našu radio postaju kako je riječ o tehničkom dogovoru koji omogućuje da se pregovori nastave. To je pozitivno, inače bi se proces zaustavio i odgodio. Riječ je o dijaloškome koraku. Ali kad se počne raspravljati o slojevitijim temama, Europski parlament će se uključiti u pregovore i zahtijevati jamstva i promjenu stanja. Činjenica da se u Turskoj zatvara intelektualce i druge nije pozitivna. Ako Turska želi ući u Europsku uniju, mora svoje zakonodavstvo prilagoditi europskim standardima – istaknuo je profesor. Osvrnuvši se na odnose Turske i Armenije, kazao je kako bi te zemlje uskoro mogle postići zadovoljavajući dogovor o pitanju masakra Armenaca 1915. godine. Stranke traže dogovornu interpretaciju toga povijesnoga razdoblja, kad su Turci u Armencima gledali saveznike Grka i sila koje su htjele podijeliti njihovu zemlju. Sam dijalog je pozitivna stvar – primijetio je profesor i dodao kako misli da Turska neće u Europsku uniju ući prije deset, dvanaest godina. Trenutačno je većina europskih zemalja naklonjena turskom ulasku, ali je opasnost u referendumu koji je Chirac obećao Francuzima i izvjesno njemačko opiranje, te politička pozicija Cipra i ciparske vlade koju Ankara još nije priznala, a ona može zapriječiti ulaz Turske – zaključio je profesor.