Blagdan svetoga Ante Padovanskoga

Svetac – tako ga zove na tisuće hodočasnika koji u Padovu dolaze moliti njegov zagovor. Portugalac po rođenju, po krštenju Fernando, sveti Ante, čiji liturgijski spomen Crkva danas slavi, preminuo je 13. lipnja 1231. godine. Bilo mu je 13 godina kad je ušao u red svetoga Augustina, zatim ga je želja za radikalnijim življenjem evanđeoskih savjeta odvela u duhovnost svetoga Franje, kojega je upoznao 1221. godine. Pjesnik siromaštva, jer je govorio da njegova slast onima koji ga ljube nudi okus vječne miline, volio je Crkvu, obitelj u kojoj vjernici imaju život. Tko želi posjedovati Boga i naći siguran put intimnosti s Njime – znao je ponavljati – mora ostati u njegovoj obitelji, provoditi obiteljski život, jer se u njoj odnosi s nebeskim Ocem i s braćom ostvaruju u vjeri i ljubavi. Bio je kontemplativac, a u narodu je poznat kao svetac i čudotvorac. Fra Enzo Poiana, ravnatelj Bazilike svetoga Ante u Padovi, kazao je za našu radio postaju kako stvarne životne okolnosti usmjeruju naš život. Sveti Ante je bio redovnik augustinac, zatvoren u samostanu posvećivao se nauci, ali je osjetio poziv da ide cijelome svijetu propovijedati Evanđelje. Odluku je donio kad se susreo s petoricom franjevačkih mučenika. Vidjevši u Maroku posmrtne ostatke petorice mučenika odlučio je kao dar Kristu pokloniti cijeli život. Budući da je obolio nije se mogao posvetiti misijama, nego je dospio u sjevernu Italiju. Dodir s narodom, s Božjim narodom, izmijenio ga je, snažno na njega utjecao, tako se u njemu rodilo zanimanje za pravdu kao najuzvišenijim izrazom Božje ljubavi; ona ga je tjerala da sudjeluje u društvenome životu i da bude veliki izazivač – istaknuo je otac Poiana i dodao kako od sveca možemo naučiti što znači slušati i prihvatiti Evanđelje, radosnu vijest Boga koji ljubi, koji je u Kristu očitovao svoju neizmjernu ljubav. Bog Isusa Krista jest Onaj koji čini da se u čovjeku rodi želja da, ljubeći svoju braću, odgovori beskrajnoj ljubavi.