Uz liturgijska čitanja svetkovine Presvetoga Trojstva razmišlja fra Marko Medo

Slavimo Presveto Trojstvo. Zar se ne čini malo čudno: ako postoji Bog onda bi svaki naš dan trebao biti slavljenje Boga! Za nas kršćane svaki dan je hod s Kristom i svaki dan kad bi trebali postojati više vjernici i više kršćani. Ne možemo, kad se današnji čovjek često osjeća slab, osamljen, nemoćan i nesiguran, prisjetiti Božje svemoći i uzvišenog i vječnog plana sa svakim pojedincom kad ga stvara na svoju sliku, jedinstveno stvorenje koje Bog želi za sebe. Svakoga zove njegovim imenom i svakoga poznaje. Bog koji je tako uzvišen i moćan, o kojem se može govoriti, a ništa ne reći, koji je misterij i nedokučiv i nikada do kraja shvatljiv. Teško je danas govoriti o Bogu, a istovremeno ne biti u strahu da se ne govori o nečemu apstraktnom i dalekom, što današnji čovjek ne razumije. Zadnjih desetljeća sve više se govori da je čovjek zaboravio Boga i njegovu stvoriteljsku svemoć. Današnji čovjek sve više postaje čovjek bez Boga što ga neminovno vodi do egocentrizma i apsolutiziranja svoje moći, a zaboravlja da nije čovjek koji čini Boga nego je Bog koji je stvorio čovjeka. Današnji čovjek post-moderne ima žeđ za trascendentalnim, različita nova otkrića tehnologija i ideologija sposobna su stvarati nove želje, ali nesposobne ugasiti žeđ. Čovjek ne može živjeti bez nade, ali njegova nada je utemeljena na vlastitoj utopiji, sužena na zemaljske okvire te zatvorena trascendentnom, svoje ispunjenje vidi u sreći hedonizma i konzumizma i obećanjima znanosti i tehnike. Danas, ovakva vizija čovjeka bez Boga sve više slabi. Bog je doista mrtav i njegovi nasljednici, znanost, utopija, revolucije ne ispunjavaju obećanje; socijalne nejednakosti, ekonomski lomovi, nove bolesti, nova nasilja, netolerancija, egoizam..., bez pravca i orijentacije, a obećana budućnost postade prijetnja. Ostade mu da rizike eleminira, a nesigurnost da živi! Što je tko pokreće ljudsku povijest?
Danas odgovaramo: on je Bog!
Sigurnost je ova: Bog nije daleko od nas! Otkriti Boga ne treba ići daleko, treba imati pravedan stav da bi ga se vidjelo, čulo i susrelo. Da bi osjetili njegovu blizinu potrebno je shvatiti da nitko nije samodostatan, nego u dubini, svatko je siromašan. Oni preponosni ne čuju Boga, nego ponizni ga pronalaze. Ipak, Bog uvijek ostaje i bit će misterij. Ali ipak Presveto Trojstvo može biti spoznato po tome što nam je Isus dao ključ spoznaje i tumačenja, objavljujući Boga koji je Ljubav, Bog koji ne može biti osamljeni Bog; Bog je zajednica... Trojstvo ima svoje tumačenje u Ljubavi! Bog koji je Otac, Otac koji poziva u život, Otac koji se brine i vodi sve stvoreno svojom providnošću, Otac koji oprašta, Otac koji šalje svoga Sina.
Ma tko je doista Bog? Sv. Ignacije Antiohijski završavajući svoj život zaključuje: «odlazim tamo gdje ću doista biti čovjek».