(06. lipnja 2006. – RV) Mladima treba posvjedočiti Kristovu ljepotu i radost – to
je, u samo nekoliko riječi, bila glavna misao govora pape Benedikta XVI. kojim je,
sinoć u Bazilici svetoga Ivana Lateranskoga, započeo crkveni skup Rimske biskupije,
na temu „Radost vjere i odgoj novih naraštaja“. Sveti se Otac obratio mladima podsjetivši
na misionarstvo, na potrebu za ponovnim buđenjem i oživljavanjem vjere u svim ljudima
i obiteljima ovoga velikog grada, u kojemu je vjera propovijedana, a Crkva ukorijenjena
od prvoga kršćanskog naraštaja, a posebice od apostola Petra i Pavla. Spomenuvši pozornost
koju je Rimska biskupija posljednjih godina posvetila obitelji, Papa je istaknuo kako
je potrebno i dalje štititi tu stvarnost koja je danas, nažalost, u velikoj opasnosti,
i pomoći joj ispuniti svoje nezamjenjivo poslanje u Crkvi i u društvu. Govoreći o
ljepoti i radosti nasljedovanja Krista kao osobnoga odnosa s Gospodinom, ali istovremeno
i zajedničkoga, koji vodi do zajedničkoga življenja vjere, sposobnoga nadvladati zla
poput relativizma i agnosticizma koji čovjeka čine slabim, a odnose nestalnima, Sveti
je Otac kazao kako nam je upravo u toj situaciji svima potrebno, a ponajviše treba
našoj djeci i mladima, živjeti vjeru kao radost i kušati onaj duboki mir koji se rađa
iz susreta s Gospodinom – kazao je Sveti Otac te pojasnio kako je vrelo kršćanske
ljubavi ona sigurnost da nas Bog voli; to je snažna i vjerna ljubav, veća od naše
nevjernosti i grijeha; to je ljubav koja prašta. Govoreći nadalje o poslanju Crkve,
Božje obitelji, Sveti je Otac poželio da novi naraštaji dožive iskustvo Crkve kao
doista pouzdanoga društva prijatelja, a koja je blizu u svakome trenutku i svakoj
prilici u životu. Tko zna da je voljen, potaknut je na ljubav. Upravo tako Gospodin,
koji nas je prvi volio, od nas traži da u središte svojega života stavimo ljubav prema
Njemu i prema ljudima koje je On volio. Posebice se mladi, koji u sebi osjećaju neodoljiv
poziv ljubavi, trebaju osloboditi raširene predrasude da kršćanstvo, sa svojim zapovijedima
i zabranama, postavlja previše prepreka radosti ljubavi, i posebice, priječi potpuno
uživanje u radosti koju muškarac i žena pronalaze u svojoj uzajamnoj ljubavi. Vjera
i kršćanska etika ne žele ugušiti ljubav, već ju učiniti zdravom, snažnom i doista
slobodnom; upravo je to smisao Deset zapovijedi Božjih, koje nisu niz zabrana, već
veliko „da“ ljubavi i životu. Spomenuvši samodarivanje, Sveti je Otac istaknuo da
se ljubav između muškarca i žene u potpunosti ostvaruje samo u braku. Istaknuvši središnji
položaj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, Papa je kazao kako se kršćanin ne zadovoljava
riječima, a ni prijevarnim ideologijama, nego ide u susret potrebama braće, doista
riskirajući samoga sebe. Uz potrebu za ljubavlju, samoj ljudskoj naravi pripada i
želja za istinom. Zbog toga se u odgoju novih naraštaja ne može izbjeći pitanje istine;
štoviše, ono treba zauzeti središnje mjesto – upozorio je Papa, te osvrnuvši se na
vezu između razuma i vjere, istaknuo kako vjerovati znači uspostaviti najosobniju
vezu s našim Stvoriteljem i Otkupiteljem, i to po Duhu Svetome koji djeluje u našim
srcima. On tako ispunja naše srce, širi ga i napunja radošću, naš razum usmjerava
prema neistraženim obzorima, a našoj slobodi nudi svoje odlučno uporište, podižući
ju iz tjeskobe samoljublja i čineći ju sposobnom za istinsku ljubav – kazao je Papa
te ohrabrio mlade da se ne boje suočiti istinu vjere s istinskim osvajanjima ljudske
spoznaje, iako je napredak znanosti nerijetko prikazan u suprotnosti s vjerom, stvarajući
zbrku i čineći težim prihvaćanje kršćanske istine. Prisjetivši se na koncu Svjetskoga
dana mladeži, obilježenoga prošle godine u Kölnu, Papa je govorio o molitvi kao povlaštenome
mjestu za susret s Kristom, te potaknuo na misionarstvo, u svrhu širenja nade koja
se rađa iz sigurnosti vjere.