Papa Benedikt XVI. na Misi na svetkovinu Duhova

Duh Sveti je “istinski protagonist Crkve”. On Crkvi dopušta ići tijekom povijesti i obogaćuje je “dobrotom, pravdom i mirom”, a ne samo brižni i inteligentni pastoralne nacrti. Ovim mislima papa Benedikt XVI. je slavio svetkovinu Duhova, tijekom Mise koju je predvodio u nazočnosti više od 100 tisuća vjernika. Nazočni su istom toplinom pozdravili Papu kao i one stotine tisuća sudionika tijekom duhovskog bdijenja, koje su predvodili crkveni Pokreti, koje je Papa ponovno srdačno pozdravio tijekom molitve Kraljice neba. Pripadnici raznih katoličkih pokreta i crkvenih zajednica, muškarci i žene svih dobi i staleža sa svih strana svijeta proveli su svetkovinu Duhova s papom Benediktom XVI. Sinoć je više oko 400.000 vjernika u radosnom ozračju sudjelovalo u molitvenom bdijenju, a danas se više desetaka tisuća hodočasnika okupilo na svečanoj Misi u tijeku koje je Papa osudio ravnodušnost, mržnju i nasilje. Jutros tijekom svete Mise na Trgu sv. Petra bilo je barem stotinjak tisuća vjernika. Stjegovi, natpisi i kape ukrasili su polukrug Berninijevih kolonada: zajednička proslava koja je dala vidljivi izražaj onoga “biti zajedno”, što je Papa istaknuo o homiliji, govoreći o prizoru Cenakula i Isusovim riječima koje je rekao Apostolima na dan Uzašašća: preporuka da se ne udalje od Jeruzalema, nego da čekaju dok se ispune Očeva obećanja. “Ostati zajedno – ustvrdio je Benedikt XVI. – bio je uvjet koji je Isus postavio za prihvat Duha Svetoga; pretpostavka njihova zajedništva bila je ustrajna molitva: U tome nalazimo zacrtanu izvanrednu lekciju za svaku kršćansku zajednicu. Onda se mislilo da misionarska uspješnost ovisi o brižnom programu i praktičnoj inteligenciji stavljenoj u akciju. Sigurno, Gospodin traži našu suradnju, ali prije bilo kakva našega odgovora potrebna je njegova inicijativa: Njegov Duh je istinski protagonist Crkve. Korijeni našega biti i djelovati stoje u Božjoj brižnoj i mudroj šutnji”.
Vatreni jezici koji silaze na Mariju i Apostole, nastavio je Papa, potvrđuju proširenje Boga Starog Zavjeta s Izraelom na sve narode zemlje, više bez ikakve “granice ni rase, ni kulture, ni prostora ni vremena”. Za razliku od onoga što se dogodilo s Babilonskim tornjem- primijetio je Papa – kada su ljudi nakanivši izgraditi svojim rukama put prema nebu, razorili svoju vlastitu sposobnost međusobnog razumijevanja, na Duhove, istaknuo je: “Duh, darom jezika, pokazuje da njegova nazočnost ujedinjuje i mijenja zbrku u zajedništvo. Ljudska oholost i egoizam uvijek stvaraju razdiobe, dižu zidove indiferentnosti, mržnje i nasilja. Naprotiv, Duh Sveti čini srca kadrima razumjeti jezike sviju, jer uspostavlja most autentične komunikacije između Zemlje i Neba. Duh Sveti je ljubav”. Tako započinje avantura Crkve, “koja je katolička i misionarska od svoga nastanka”. U tješenju i učenika pogođenih Isusovim odlaskom, zaključio je Papa, obećao im je da će se vratiti, i u “međuvremenu” ih neće odbaciti ni ostaviti kao siročad”: “To je otajstvo Duhova: Duh Sveti prosvjetljuje ljudski duh, i objavljujući Krista raspetoga i uskrsnuloga, pokazuje put kako postati što sličniji Njemu, biti to jest ‘izraz i instrument ljubavi koja iz njega proizlazi’”, kazao je Papa.
Prije molitve Kraljice neba, odmah na koncu sv. Mise, Benedikt XVI. se zaustavio na “hijerarhijskim i karizmatičnim darovima“, kojima već dvije tisuće godina Duh Sveti “vodi i resi“ Crkvu. Jasno priznanje koje se odnosi na različitost iskustava koja predstavljaju pokreti i crkvene zajednice, na susretu jučerašnjeg bdijenja: ”Među stvarnostima što ih Duh podiže u Crkvi, valja spomenuti pokrete i crkvene zajednice, što sam ih jučer s radošću susreo na ovome trgu, u prigodi velikoga svjetskog skupa. Čitava je Crkva, kako je to volio govoriti papa Ivan Pavao II., jedan jedini veliki pokret oživljen Duhom Svetim, rijeka koja prolazi poviješću kako bi je natopila milošću Božjom te je učinila plodnom životom, dobrotom, ljepotom, pravdom i mirom”.
Sinoć je Benedikt XVI. preporučio članovima crkvenih pokreta i zajednica, da nastave dijeljenjem svojih darova cijeloj ljudskoj zajednici, da rade na jedinstvu Crkve i na očuvanju života i prirode. Stvorenja su dar koji nam je Bog povjerio kako bi zemlja postala njegov vrt. Živjeti sebično znači uništavati slobodu i izazivati nasilje. Biskupima je Papa rekao kako Duh Sveti puše kamo želi. To čini katkad na ljudima nedokučivi način i na neočekivanim mjestima i oblicima koja su katkada nezamisliva. Raznovrsnost tih pokreta svjedoči, prema Papinu uvjerenju, da je Crkva jedno tijelo. Duh Sveti želi jedinstvo, očekuje potpuno predanje, zbog toga se njegova nazočnost očituje poglavito u misionarskom poletu. Kršćani se na poseban način trebaju posvetiti siromasima kako bi ljudski život, pravedniji društveni poredak i mirovni suživot među narodima pronašli u Kristu ugaoni kamen na kojem će se graditi istinska civilizacija ljubavi.