(21. svibnja 2006. – RV) Izazovi sekularizma koji prikrivaju Boga i čovjeku niječu
nadu, bili su u središtu govora pape Benedikta XVI. kanadskim biskupima u pohodu „ad
Limina Apostolorum“, koje je jučer primio u audijenciju. Vaša se zemlja ponosi izvanrednim
naslijeđem koje se odražava u bogatoj društvenoj različitosti, i koja u središtu svoje
kulturne duše ima neprocjenjivi dar vjere u Krista, koju su narodi vaše zemlje primili
i veličali uz veliku radost tijekom više stoljeća – kazao je Sveti Otac, ali pritom
primijetio kako postoji i drugo lice Kanade. To je zemlja koja, poput brojnih drugih,
danas trpi zbog prodornih posljedica sekularizma. Kanada se proteže na ogromnome teritoriju,
malo većem od Sjedinjenih Američkih Država, a ima oko 32 milijuna stanovnika, od kojih
su oko 13 milijuna katolici. U toj se zemlji govore dva službena jezika – engleski
i francuski, a cijela je zemlja mozaik narodâ i kulturâ, ali koji se posljednjih desetljeća
brzo mijenja – i na vjerskome planu – zbog masovnoga ulaska doseljenika. U tako slojevitome
scenariju, Papa je istaknuo pokušaj promicanja određenoga viđenja čovječanstva odijeljenoga
od Boga i ravnodušnoga na Kristovu Riječ, a koje običnome muškarcu i ženi uklanja
iskustvo prave nade. Jedan od dramatičnih simptoma takvoga mentaliteta jasno je uočljiv
u vašemu području, a to je stopa rađanja koja se naglo smanjuje – kazao je Sveti Otac
biskupima. Nasuprot brojnim društvenim zlima i dvojbama, koji su posljedice sekularističke
ideologije, Papa je potaknuo pastire Crkve u Kanadi da budu ljudi nade, te da se mole
i sa zanosom poučavaju o Kristovoj istini koja raspršuje sjene i osvjetljava put prema
obnovi crkvenoga i građanskoga života, a pritom valja odgajati svijesti i isticati
dostojanstvo osobe i ljudskoga društva. Posebice u područjima koja trpe zbog mučnih
posljedica gospodarskoga slabljenja, poput nezaposlenosti i neželjenoga iseljavanja,
crkvene vlasti donose mnogo ploda kada, u okviru općega dobra, velikodušno nastoje
poduprijeti građanske vlasti u njihovoj zadaći obnavljanja društva. Na pastoralnome
planu, Sveti je Otac preporučio da reorganizacija župâ i samih biskupijâ bude u stvari
duhovna obnova, te biskupe ohrabrio da budu pozorni na vlastitu dužnost promicanja
kulture zvanjâ.