Bogu posvećene osobe trebaju biti svjedoci Božje nazočnosti

(22. svibnja 2006. – RV) Bogu posvećene osobe trebaju biti svjedoci Božje nazočnosti, u svijetu koji je sve više zaveden i zbunjen, i koji više voli „nijanse“ konsumističkoga društva nego „jasne boje“ Kristove istine – kazao je papa Benedikt XVI., primivši u audijenciju vrhovne poglavare i poglavarice ustanova posvećenoga i društva apostolskoga života. Sveti je Otac u govoru istaknuo zasluge, ali i nedostatke suvremenoga redovničkog života, prikazujući, gotovo jasnim slikama, narav i odgovornost redovničkoga života u 21. stoljeću. U godini kada se obilježava 10. obljetnica apostolske pobudnice Ivana Pavla II. „Vita consecrata“, te uoči polugodišnjega zasjedanja Unije redovničkih poglavara koje započinje 24. svibnja, Sveti je Otac govorio o razlozima postojanja posvećenoga života. On je posljednjih godina ponovno shvaćen u više evanđeoskome, više crkvenome, i više apostolskome duhu – kazao je na početku Sveti Otac te upozorio kako, međutim, ne možemo zanemariti da neke konkretne odluke nisu svijetu pokazale istinsko i živo Kristovo lice. U stvari, sekularizirana kultura je prodrla u um i u srce ne malog broja posvećenih osoba, koji ju smatraju oblikom pristupa modernosti, i načinom pristupanja suvremenome svijetu. Posljedica je ta da uz nedvojbeni velikodušni zanos, sposoban za svjedočenje i potpuno predanje, posvećeni život danas poznaje opasnost osrednjosti, preuzimanja građanskih običaja i konsumističkoga mentaliteta – upozorio je Sveti Otac te napomenuo kako se tome može oduprijeti odricanjem i udaljavanjem od svega onoga što nije Krist. To se može hraneći unutarnji život molitvom i svakodnevnom Euharistijom koja redovnika ili redovnicu čini potpuno Kristovima. Kako bi potpuno pripadali Gospodinu, te osobe prihvaćaju čisti način života. Posvećeno se djevičanstvo ne može upisati u okvir logike ovoga svijeta; ono je – kako je kazao Sveti Otac – „najnerazumniji“ od kršćanskih paradoksa, a nije svima dano da ga razumiju i žive. Živjeti čistim životom znači također odreći se potrebe za pokazivanjem, te prihvatiti uzdržljiv i ponizan način života. Redovnici i redovnice pozvani su pokazati to i u izboru odjeće, jednostavnoga odijela koje je znak siromaštva proživljenoga u jedinstvu s Njime koji je od bogatoga postao siromašan kako bi svojim siromaštvom nas učinio bogatima. Napomenuvši na koncu da redovnici i redovnice danas imaju zadaću biti svjedoci preobražavajuće Božje nazočnosti u današnjemu, sve više zavedenome i zbunjenome svijetu, Sveti je Otac istaknuo kako biti sposobni gledati ovo naše vrijeme pogledom vjere, znači biti u stanju gledati čovjeka, svijet i povijest u svjetlu raspetoga i uskrsloga Krista.