O svibanjskom broju Glasnika srca Isusova i Marijina, govori Boris Rotar.
Povijest računanja našega vremena počinje s jednom ženom. »Anđeo Gospodnji navijestio
Mariji», piše u Evanđelju, pa se urednik pita ne moramo li reći da i povijest našega
vremena, povijest obnovljene vjere, našeg obraćenja, počinje zapravo s jednom ženom,
Isusovom Majkom. O svibanjskom broju Glasnika srca Isusova i Marijina govori Boris
Rotar. U skladu s naslovom lista, ali i svibnjem kao Marijinim mjesecom, više je
članaka njoj posvećeno. Anđeosko pozdravljenje ili Anđeo Gospodnji, molitva je koja
se moli uz oglašavanje zvona i to ujutro, u podne i uvečer.To su tri Zdravomarije
u molitvi, a na svaku se dodaje redak iz Lukina Evanđelja o navještenju utjelovljenja
i rođenja Isusa. Kršćani se tako svakodnevno spominju temeljnog otajstva spasenja,
otajstva Božjeg utjelovljenja. Sjećajući se doprinosa koji je Marija dala otkupljenju,
molitelj se osjeća pozvanim da živo i snažno vjeruje vjerom koja ima iste Marijine
crte u Kristovu spasiteljskom djelu i osjeća se pozvanim da se nada plodovima. Marijin
pristanak i njezina briga da djelo Kristovo donese ploda tiče se svakog čovjeka.Vjernik
moli njezin zagovor, jer je sigurno da se Marijino majčinsko služenje sastoji u tom
da prenosi spasiteljska Kristova dobra, podsjeća pater Franjo Pšeničnjak. Učvrsti
braću svoju, nadnaslov je Papinog obraćanja uz 7. svibnja, Svjetski dan molitve za
zvanja. Posvetiti život za Božje Kraljevstvo znači postupati prema onoj Pavlovoj «Najradije
ću se još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova», ističe
Benedikt XVI. podsjećajući na koncilske zaključke da u okviru općeg poziva Krist,
veliki svećenik, u svojoj brizi za Crkvu poziva u svakom naraštaju osobe koje će se
brinuti za njegov narod; napose u svećeničku službu zove ljude koji će vršiti ulogu
oca, kojoj je izvor u samom Božjem očinstvu. Svećeničko je poslanje u Crkvi nenadomjestivo.
Stoga ističe Papa, iako se u nekim krajevima zapaža nedostatak klera, nikada ne smije
nestati sigurnosti da Krist nastavlja podizati ljude, koji se poput apostola, pošto
su napustili svako drugo zanimanje, posve posvećuju slavljenju svetih otajstava, propovijedanju
Evanđelja i pastirskom služenju. Opširan biografski članak u povodu njegove obljetnice
o blaženom Petru Faberu, jednom od utemeljitelja isusovačkog reda, napisao je pater
Vatroslav Halambek ističući između ostalog kako su bitne označnice duhovnosti Faberove,
koji umire sa samo 40 godina: 1. živjeti pod vodstvom Duha Svetoga; 2. živjeti sa
svojim ograničenostima; 3. živjeti sukladno s Temeljem i načelom Duhovnih vježbi;
4. suživjeti se s događajima iz Evanđelja. Njegovo duhovno iskustvo kao što je sabranost,
ulaženje u sebe i uzdignuće duše, manifestirali su se na način plodne izmjene molitve
koja je oplođivala njegovo djelovanje, a djelovanje ga je tjeralo na molitvu. Pater
dobročinitelj Antun Cvek i Andrea Ćakić, u rubrici 'Tko je moj bližnji' ispričali
su priču o udovici Ani, prognanici iz Jajca koja teško živi u Zagrebu s petoro djece,
od kojih joj 17-godišnji sin obolijeva od tumora na nozi. O miru i pravdi kao djelu
Duha Svetoga, piše isusovac Tvrtko Barun podsjećajući da je to san mnogih naraštaja.
Mir zahtijeva prepoznavanje dostojanstva svake ljudske osobe i ne može se izgraditi
samo politikom i biti upotrijebljen kao ravnoteža između sukobljenih snaga i interesa,
već se mora graditi kroz duh, ideju, djelima mira. Mir je dar Božji i Krist je došao
upravo da bi ponudio taj dar čovjeku, a mi smo pozvani biti aktivno oruđe tog mira
koje će poraziti zlo dobrotom. Pater Cindori eruditski piše sažeto o Kambodži, malobrojnim
ali postojanim katolicima u toj siromašnoj zemlji. O osjećaju krivnje nakon pobačaja,
potkrijepljen argumentima kao i uvijek, iscrpno na pitanja odgovara pater Fuček, a
posebno su u ovom bogatom i raznovrsnom Glasniku zanimljivi napisi hrvatskih misionarki
iz Nigerije Marije Lucije Vincek, Josipe Šprajc i Ane Marije Maleš, pripadnica Družbe
sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova.