Crkva slavi blagdan svetoga Josipa radnika

Sveti je Otac jučer u nagovoru prije podnevne molitve Kraljice neba podsjetio na današnji blagdan svetoga Josipa Radnika. Od početka svoga pontifikata Sveti je Otac više puta govorio o radnicima. Čim je bio izabran Sveti se otac svrstao u niz radnika nazvavši se „jednostavan i ponizan radnik u Gospodnjem vinogradu“. Prvoga svibnja 2005. godine, pomaljajući se po prvi put na prozoru svoje radne sobe u nagovoru prije podnevne molitve Kraljice neba, poželio je da „posao ne nedostaje poglavito mladima, te da radni uvjeti poštuju dostojanstvo ljudske osobe“. Sveti je Otac, primivši u audijenciju Katoličke udruge talijanskih radnika, 27. siječnja podsjetio na važnost nedjeljnoga odmora: „zahtijevati da nedjelja ne bude izjednačena s drugim danima u tjednu jest izbor civilizacije“ – istaknuo je Sveti Otac. Sveti Otac govori o humanizaciji svakidašnjeg truda ističući da „ je osoba mjerilo dostojanstva rada.“Iz prvenstva etičke vrijednosti ljudskoga rada, proizlaze drugi prioriteti: čovjeka nad samim radom, rada nad profitom, univerzalne namjene dobara nad pravom privatnoga vlasništva: u konačnici prvenstvo bitka nad imetkom“. Susrevši se 4. ožujka s Unijom kršćanskih poduzetnika i menadžera, upozorio je na potrebu obraćanja veće pozornosti: „na okolnosti veće poteškoće“ ističući kako je „kršćanin pozvan uvijek tražiti pravdu, ali i da u sebi nosi poticaje ljubavi, koja nadilazi pravdu“. Napose sam cijenio namjeru vrjednovanja svake osobe zbog onoga što jest i onoga što može dati, prema svojim sposobnostima, izbjegavajući svaku vrstu izrabljivanja; kao i priznatu važnost obitelji i osobne odgovornosti. Riječ je o vrjednotama koje nažalost, i zbog sadašnjih gospodarskih teškoća, poduzetnici bez čvrstoga moralnog nadahnuća mogu ne slijediti. Sveti je otac na blagdan svetoga Josipa, 19. ožujka, slavio Misu za radnike i pozvao vjernike „da se posvećuju vlastitim radom“ jer „nije dovoljna iako potrebna tehnička i profesionalna spremnost“, kako bismo cjelovito živjeli svoj poziv. „Rad ima primarnu važnost u ostvarenju čovjeka i razvoju društva, i zato je potrebno da je uvijek organiziran i da se odvija u potpunom poštivanju ljudskoga dostojanstva i u službi općega dobra. U isto vrijeme, neophodno je da se čovjek ne podloži radu, da ga ne obožava, očekujući da u njemu nađe posljednji i konačni smisao života“. Sveti Otac svim radnicima pokazuje na uzor njihovog zaštitnika svetoga Josipa: „Njegova veličina odskače tim više jer se je njegovo poslanje odvijalo u poniznosti i u skrovitosti nazaretske kuće. Uostalom, sam je Bog, u osobi svoga utjelovljenoga Sina, izabrao ovaj put i način – poniznost i skrovitost – u svome zemaljskom prebivanju. Iz primjera svetoga Josipa svima nam dolazi snažan poziv obavljati vjerno, u jednostavnosti i čednosti, zadatak koji nam je Providnost namijenila.“