(29. travnja 2006. – RV) Crkva će od sutra imati tri nova blaženika – u Milanu će,
u nazočnosti Papina izaslanika kardinala Joséa Saraive Martinsa, pročelnika Zbora
za proglašenje svetih, milanski nadbiskup kardinal Dionigi Tettamanzi predvoditi svečano
euharistijsko slavlje tijekom kojega će dva milanska svećenika – Luigi Biraghi i Luigi
Monza, biti uzdignuta na čast oltara. U indijskome gradu Ramapuramu će se pak održati
obred beatifikacije sluge Božjega don Agostina Thevarparampila, koji će predvoditi
kardinal Varkey Vithayathil, viši ernakulamsko-angamalyjski nadbiskup Sirijsko-malabarske
Katoličke Crkve. Luigi Biraghi rođen je 1801., a za svećenika je zaređen
1825. godine. Bio je svećenik velike duhovnosti i kulture, i savjetnik svojih nadbiskupâ.
Imenovan članom Zbora znanstvenika Ambrozijanske biblioteke, bavio se crkvenom poviješću,
kršćanskom arheologijom i teologijom. U vrijeme teškoga prijelaza pokrajine Lombardije
s austrijske vladavine u Kraljevinu Italiju, podupirao je dijalog i pomirenje, te
utemeljio Institut sestara svete Marceline, u svrhu kršćanskoga odgoja mladeži. Upravo
zbog snažne duhovnosti i vrlo velike kulture, povjereno mu je duhovno vodstvo nadbiskupijskoga
sjemeništa – istaknuo je u razgovoru za Vatikanski radio odvjetnik Andrea Ambrosi,
postulator kauze za beatifikaciju Luigija Biraghija. U toj osjetljivoj službi, i u
biskupiji koja je osjećala težinu tuđinske okupacije i nevoljâ novoga doba, msgr.
Biraghi je očuvao čvrstima načela svoje snažne duhovnosti. U svojoj službi među laicima
osjetio je potrebnim zajamčiti društvu, putem odgoja mladeži, rukovodeće staleže koji
će biti duhovno i kulturno spremni za teškoće novoga vremena. Na upit novinara koja
je poruka Luigija Biraghija današnjemu čovjeku, Ambrosi je istaknuo kako je Biraghi
volio Crkvu, društvo, domovinu i obitelj. Za ljude svakoga društvenog staleža osjećao
je očinsku ljubav; bogati i siromašni, učeni i neuki, kao djeca Božja imali su puno
pravo na njegovu molitvu i neumorni apostolat – kazao je Ambrosi. Sluga Božji Luigi
Monza, rođen 1898., za svećenika zaređen 1925. godine, bio je župnik u Župi svetoga
Josipa u predgrađu talijanskoga grada Lecco, gdje je i preminuo 1954. godine. Svojoj
je zajednici služio primjernim životom i velikom aktivnošću u čijem je središtu bila
Euharistija i kateheza. Utemeljio je djelo nazvano 'Naša obitelj', u svrhu širenja
u društvu ljubavi prvotne jeruzalemske kršćanske zajednice. U okviru tog djela osnovao
je ženski svjetovni institut Malih apostola ljubavi, koje se bavi odgojnim aktivnostima
za djecu u nevolji. Djelo 'Naša obitelj' danas, osim u Italiji, djeluje u Sudanu,
Brazilu i Ekvadoru. Govoreći za Vatikanski radio o svetosti don Luigija, otac Luigi
Mezzadri, postulator kauze za beatifikaciju, napomenuo je kako je njegova svetost
bila otvorena, pružena prema svijetu. Želio je posvetiti sekularizirani svijet, pozivajući
na okup kršćane koji su živjeli ljubav. Uključio je u to i radnike, roditelje i djecu,
jer – kako je govorio – nitko nije tako siromašan da ne može dati nešto drugima –
kazao je o. Mezzandri te dodao kako se don Luigijeva poruka današnjem čovjeku može
sažeti u dvije riječi: uvenuće i ljubav. Uvenuće je ono što se događa sa sjemenom
koje umire kako bi dalo plod, a to je uskrsni spasenjski dar. Ljubav je pak Božja
snaga za prodiranje u poganski svijet – kazao je o. Mezzandri. Sluga Božji don
Agostino Thevarparampil iz biskupije Palai u indijskoj državi Kerala, rođen je
1891. godine. Nakon svećeničkoga ređenja 1921. godine, odlučio se potpuno posvetiti
takozvanim „nedodirljivima“, odnosno ljudima koji su pripadali najnižim društvenim
staležima. To poslanje nije uvijek bilo jednostavno, jer su ljudi koje je susretao
često bili uronjeni u praznovjerne običaje i vjerovanja. Svaki dan toga „malenog svećenika“
– kako su ga od milja nazivali vjernici zbog njegova niska rasta – bio je obilježen
snažnom molitvom i pohodima siromašnim kolibama „nedodirljivih“. Cijeli život u službi
onih na rubu društva, preminuo je u dobi od 82 godine, 16. listopada 1973. Od toga
dana, svake godine na tisuće vjernika odlazi na njegov grob kako bi tražili njegov
zagovor kod Oca nebeskoga.