Održavati živim „duh Asiza“ pomoću sučeljavanja, razmjene i zajedničke molitve

Održavati živim „duh Asiza“ pomoću sučeljavanja, razmjene i zajedničke molitve, cilj je svjetskoga susreta pod naslovom Religije za mir, koji se na inicijativu Zajednice svetoga Egidija u prigodi 20. obljetnice Svjetskoga molitvenog dana u Asizu, održava 26. i 27. travnja u Washingtonu. U središtu promišljanja bit će aktualne teme: međuvjerski dijalog te prinos religija u suzbijanju genocida. O tim temama u nedavno objavljenoj knjizi „Živjeti zajedno“ razmišlja utemeljitelj Zajednice svetoga Egidija prof. Andrea Riccardi. U razgovoru za naš radio kazao je kako je na ideju knjige došao posjećujući memorijalni centar u Kigaliju, u Rwandi - na spomen na oko 800 tisuća mrtvih u masakrima ruandskoga genocida prije deset godina. Pitao sam se kako će moći zajedno živjeti plemena hutu i tutsi, razmišljajući kako to nije problem samo Afrike. To je problem selilaca našega društva, to je problem zemalja Jugoistočne Europe, Indije, gotovo cijeloga svijeta, jer ljudi različiti po vjeri i kulturi žive jedni uz druge, često ne podnoseći jedni druge. Pitanje dolazi samo od sebe – kako živjeti zajedno? To je pitanje ideja vodilja ove knjige. Ona ne nudi recept za rješavanje problema, nego se ukazuje na problem, iznose se neki prijedlozi; to je pokušaj kako bi se više razumjelo – kazao je Riccardi i dodao da je zahvaljujući Zajednici svetoga Egidija mogao upoznati razne situacije i osloboditi se površnih shvaćanja kako zidovi, ratovi, protjerivanja mogu riješiti probleme. Uz to saznanje iznosim i pokoju ideju: s jedne strane govorim kako je ovo trenutak otkrivanja identiteta i, to po sebi ne mora biti negativno, s druge pak izlazim s prijedlogom Euroafrike, odnosno da Europa i Afrika trebaju biti bliske i solidarne. Međutim, postoji opasnost da afričku dramu iskoristi islamski fundamentalizam. Na primjedbu kako jedno poglavlje ima naslov u obliku pitanja, a to je – Novo kršćanstvo za XXI. stoljeće?, kazao je kako drži da se ocrtava novo kršćanstvo, a to je neoprotestantska, evangelička, pentekostalna galaksija izvan povijesnih Crkvi, izvan Katoličke i Pravoslavne Crkve, koja se sve više širi u Latinskoj Americi, Sjedinjenim Državama, Africi i Aziji. To je kršćanstvo veoma različito i stoga se pitam kakvo ćemo kršćanstvo imati u budućnosti. Postoje brojne novine u modernome svijetu koje trebamo prihvatiti. Mi se toliko bojimo i ne vidimo te novosti, koje mogu biti i veoma problematične, ali moramo imati hrabrosti vidjeti i razumjeti ih – zaključio je profesor Riccardi.