Crkva i sveučilišta u Srednjem vijeku

Kada Crkva osniva sveučilište ne gaji talent, veleum radi same sebe, nego isključivo radi interesa svoje djece – kazao je biskup Rino Fisichella, rektor Lateranskoga sveučilišta, posluživši se izrekom kardinala Johna Henryja Newmana. Sprega između Crkve i sveučilišta od samih početaka kršćanstva, polazna je točka njegovoga promišljanja. Moramo imati na umu činjenicu da je već sv. Justin – znači oko 150. godine – došao u Rim i ustanovio prvu školu. Rekao bih da se kršćanstvo s tog stajališta uvijek stavljalo u dimenziju stalnoga produbljivanja otajstva. Čini mi se da je srž kršćanstva otajstvo. Kršćanstvo je uvijek mislilo kako između vjere i razuma postoji sklad, te da ono što je spoznala vjera može biti istraživano od razuma, a ono što spozna razum nije oprečno vjeri. Odatle nastaje pokret koji je želio istraživati važnost otajstva. U tom smislu sveučilišta su uvijek imala – rekao bih – bitnu ulogu. Ako mislimo na prvo sveučilište u Parizu, ili što je značilo sveučilište u Bologni, ili sveučilište u Krakowu… Od 1100. sve do 1500. godine, sveučilišta se posvuda pojavljuju. Rekao bih kako je njihova uloga bila ova: prva su sveučilišta imala zadaću povezati vjeru s ljudskim otkrićima. U Srednjem vijeku, poglavito u okviru sveučilišta, razum nije nikad viđen kao neprijatelj, ili kao nešto što bi moglo ugroziti istinu vjere. Ne zaboravimo kako su na srednjovjekovnim sveučilištima uz velike teologe, poput Tome i Alberta Velikog, predavali veliki učitelji medicine – istaknuo je nadbiskup.
Govoreći o kulturi u Srednjem vijeku, kazao je kako oni koji govore o neprijateljstvu Srednjega vijeka prema kulturi, ne poznaju to doba. Srednji je vijek razdoblje velike pozornosti prema kulturi i razdoblje njezine promidžbe. To svjedoče sveučilišta i velika umjetnička djela koja su sačuvana sve do naših dana. Ako pomislimo na rađanje gotičkoga sklopa, na katedralu u Chartresu, taj procvat umjetnosti, povijesti, znanstvenoga istraživanja u srednjem vijeku, ako to usporedimo s današnjim vremenom, onda se možemo samo stidjeti. Svako istraživanje je išlo za tim da u prvi plan stavi čovjeka koji se sve više spoznavao. Taj čovjek, koji se sve više otkrivao, spoznavao se u skladu i temeljnom jedinstvu koje su, nažalost, stoljeća nakon Srednjeg vijeka razbila.
Na primjedbu kako je Benedikt XVI. nedavno istaknuo temeljni prinos katoličkih sveučilišta europskoj kulturi, na koji način se danas izražava ta ostavština? Na bezbroj načina – odgovorio je biskup Fisichella. Ne samo u stalnoj pozornosti na istraživanje nego, rekao bih, sa stalnim prijedlogom povratka ponajprije jedinstvu znanosti. Srednji vijek je imao to jedinstvo. Danas je znanost išla naprijed, ali ona je rascjepkana. Vjerujem da jedan od prvih prijedloga, čak – a zašto ne – provokacija koju trebamo napraviti, jest ova: oživjeti, premda u posebnosti i osobitosti svakoga istraživanja, snažno jedinstvo znanosti kako bi se dalo čovjeku, njegovom cjelovitom jedinstvu, cjelovito gledanje na sebe, na svoje istraživanje i na svijet koji ga okružuje. Naš je najveći zadatak istraživanje, ali to istraživanje treba biti u službi čovjeka, kako bi dalo svima, svakoj osobi koja ima pravo poznavati i znati, što osobniju viziju – zaključio je biskup.