Uz liturgijska čitanja Druge vazmene nedjelje, razmišljanje priredio vlč. Ilija Jakovljević
Središte sutrašnje liturgije je ukazanje Uskrslog apostolima bez Tome i s Tomom. Za
razliku od ostala tri evanđelja u kojima uskrsli Krist šalje učenike da propovijedaju
evanđelje svim narodima (Mk 16, 15), odnosno da propovijedaju obraćenje i oproštenje
grijeha (Lk 24, 47) i čine njegovim učenicima (Mt 28, 19), Ivan je zabilježio kako
je Krist dahnuo u apostole, darovao im obećani mir i Duha Svetoga te ih tako osposobio
i zadužio da ljudima opraštaju grijehe. Time ih je učinio dionicima novoga života
u koji je ušao uskrsnućem i poslao ih da propovijedanjem, krštenjem i slavljenjem
ostalih sakramenata čine ljude dionicima tog istog života. Toma je simbol ljudskog
traženja i nesigurnosti. Svakodnevni život ljudi uvijek je različit pa ta različitost
stvara nedoumice i strahove. Makar ljudi željeli novo ipak se straše novog. U njemu
se ne znaju snaći pa priželjkuju prošlu situaciju. Mnoge ovaj strah od novog - koje
su sami priželjkivali - dovodi do unutarnjeg zatvaranja, unutarnjih geta. To vidimo
i kod izvjesnih kršćanskih skupina. One se zatvaraju pred svijetom, dapače neke dolaze
na rub smišljenosti življenja u svijetu. Kad dožive svoje novo “preobraženje”, kad
misle da su “uskrsnuli” s Kristom tada se prestraše života u “Jeruzalemu”, u gradovima,
u svijetu pa se zatvaraju u svoja geta. Svakim danom svi postajemo svjesni da je ljudski
život puno “širi” od svih ljudskih “opipa”. A ipak treba prijeći i taj put. Potrebno
je iskustveno se nadići i povjerovati. Toma je prošao taj put i tek na kraju upoznao
Uskrsloga. Tomin put je normalan put koji vodi prema božanskom spoznanju. Potrebno
je reagirati na mnoga Božja objavljenja, mnoge Božje događaje u svijetu i našem životu.
Bilo ih je ali ih nismo primijetili. Svi smo imali šansu dirnuti samoga Boga, mogli
smo ga osjetiti, mogli smo se na njega osloniti. Toma je tražio tragove rana na Isusovu
tijelu da bi povjerovao u njegovo uskrsnuće. Kad ih je provjerio, uskliknuo je: "Gospodin
moj i Bog moj!" (r. 28). Uskrsli hvali njega i buduće vjernike: "Blaženi koji ne vidješe,
a vjeruju!" (r. 29). Kršćanska vjera se bitno temelji na svjedočanstvu i propovijedanju
Isusovih učenika kroz stoljeća. Smisao je toga navještaja vjera i život u imenu Isusovu,
kako to zaključuje i prvi završetak Evanđelja po Ivanu (rr. 30-31). I današnji su
ljudi također ispustili krik “ne vjerujem dok ne opipam”, pa se sad ulazi u vrijeme
Isusovog objavljenja “Tomama” (nama). Mnogi su kao i Toma već izrekli svoje obraćenje,
svoje vjerovanje. Takvi postaju svjedoci uskrsnuća. Oni se ne povlače iz svijeta nego
žive i svjedoče uskrslog Krista. Otvaraju nam oči da spoznamo Božja objavljenja koja
se stalno događaju, samo ih mi ne primjećujemo. Svijet je pun Boga, a da bismo ga
uočili potrebno je “progledati” uskrslim očima.