Laici i redovnici na sadašnjem putu evangelizacije

(22. travnja 2006. – RV) „Laici i redovnici na sadašnjem putu evangelizacije“ pod tim je geslom na Papinskome sveučilištu Urbaniana prošlih dana održana 53. nacionalna skupština Unije viših talijanskih redovničkih poglavarica. Sestra Giuseppina Alberghina, dopredsjednica Unije, kazala je za našu radio postaju kako su više poglavarice željele istaknuti žurnost i odgovornost evangelizacije u prenošenju vjere mladim naraštajima. To je posebno zahtjevna zadaća u promijenjenom kulturnom i društvenom kontekstu. Teškoća današnje evangelizacije jest na shvatljiv i jasan način izraziti kršćansku vjeru, pružajući znakove jasnoga identiteta i privlačnoga načina života koji se razlikuju od svjetovne logike i načina djelovanja. Postoji nada da pomoću životnoga svjedočanstva potpuno predanog ljubavi Božjoj svijet otkrije da ga Bog ljubi. Govoreći o naviještanju Krista današnjem svijetu, kazala je kako primjer Crkve u prvim stoljećima, kada je radikalno prihvaćanje Krista, koje se očitovalo po krštenju, svjedoči novi život u Kristu i posebice bratsku ljubav koja prašta i osvaja za Krista čak i progonitelje. Iz crkvene tradicije možemo crpiti brojna iskustva vjere, počevši od monaštva koje je brzo postalo simbol kršćanskoga života.
Osvrnuvši se na suradnju redovnika i laika u evangelizaciji, sestra Giuseppina je kazala kako treba krenuti od ekleziologije zajedništva koja razna zvanja stavlja u pravi crkveni kontekst, u Crkvu kao Mistično Tijelo Kristovo, a svi su pozvani nasljedovati Krista u naviještanju spasenja, stoga se kršćanska zvanja upotpunjuju. U radikalnoj vjeri redovnika, u njihovoj eshatološkoj dimenziji, u njihovom nestrpljivom iščekivanju slavnoga Kristova dolaska, svijet je uvijek nalazio svoju mjeru, usporedbu, „pravilo postojanja“. Ako su laici i redovnici ontološki jednaki po krštenju, na putu vjere i duhovnoga života redovnici na vidljiv način očituju pripadnost Bogu, prihvaćajući oblik života koji je različit od laičkoga. U Crkvi, laici podsjećaju da svijet ima vjersko opravdanje, budući da je stvoriteljsko djelo Božje, stoga rade na preobrazbi i posvećivanju svijeta. Redovnici, svojom eshatološkom memorijom, podsjećaju da bi, kad sredstva zatamne ciljeve, vremensko moglo postati svjetovno.
Na upit što žena može pridonijeti Evangelizaciji, istaknula je posebnost Marije, koja je rodila Sina u pozornom slušanju Riječi i bezuvjetnom DA spasiteljskom Očevu nacrtu. To je posebnost ženâ koje s rukama punim mirisa idu na grob, i pred praznim grobom primaju vijest da je Krist živ, da je uskrsnuo. S rukama punim mirisa i živom molitvom, žure se javiti apostolima da je Krist živ. Njihova žurba simbolizira vjekovni hod Crkve kako bi navijestila radosnu vijest Uskrsnuća. To je put evangelizacije. „Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti.“ U Galileji povijesti, vjera ženâ poput mirisa ispunja Crkvu i svijet, ona privlači k Isusu – kazala je sestra Alberghina i dodala kako prije svega trebamo odstraniti svjetovno iz svojih srca koje zagađuje i naše crkvene ustanove. Treba se zauzimati kako bismo imali vjeru koja Bogu priznaje prvo mjesto i otvara sadašnjost eshatološkome obzorju, spasenju koje nam Krist nudi, koje pobjeđuje i oslobađa od grijeha. Na upit jesu li mladi spremni živjeti avanturu Evanđelja, odgovorila je kako tamo gdje mladi nađu redovnice koje žive istinu i ljubav Kristovu, oni znaju prepoznati otajstvo Njegove nazočnosti, i kao što pčele traže med tako i oni traže Krista. Mladima je Krist zanimljiv, ali Krist koji živi i očituje se u gestama i životu onoga tko ga je doista susreo. Spremni su živjeti avanturu Evanđelja onda kad duhovna dimenzija uvodi u ljubav i ljepotu Božju – zaključila je sestra Giuseppina Alberghina.