Bibličar Bruno Maggioni o Judinome evanđelju

(18. travnja 2006. – RV) „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati (2 Tim 2, 3)“. U misli dolaze ove riječi apostola Pavla – kazao je o. Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, tijekom obreda Muke Gospodnje na Veliki petak. Tom je prigodom upozorio na spekulaciju i medijsku manipulaciju kojima su u posljednje vrijeme podvrgnute Muka i smrt Kristova. Upravo se ovih dana puno govori o takozvanome „Judinom evanđelju“, rukopisu iz III. stoljeća, koji je udruga National Geographic prevela i prošlih dana objavila u Washingtonu. Riječ je o gnostičkome tekstu koji je već u prvim stoljećima nakon Krista bio smatran heretičkim, a daje drugačije tumačenje odnosa između Isusa i Jude Iškariotskoga.
Govoreći o tom tekstu u razgovoru za Vatikanski radio, msgr. Bruno Maggioni, bibličar s Katoličkoga sveučilišta u Milanu, istaknuo je kako on ne obogaćuje evanđelja, nema nikakve važnosti i baš ništa ne mijenja. Evanđelja ima više vrstâ; apokrifna su evanđelja, primjerice, ona koja Crkva drži 'nenadahnutima'. Ovo je pak gnostičko evanđelje, poput Tomina, koje je pronađeno na isti način – kazao je msgr. Maggioni te pojasnio kako gnostička evanđelja odražavaju gnostičko viđenje koje je bilo vrlo rašireno, ali ono dolazi iz poganstva, odnosno takvo viđenje čovjeka promatra dualistički, što znači da je tijelo lošija strana duha, te da će se duh osloboditi tijela… Osim toga, u takvim tekstovima vlada jako tajnovito ozračje: Bog je objavio tajnu mudrost; dok, naprotiv, ako postoji nešto jasno, to je onda činjenica da je mudrost evanđelja javna: Isus je govorio u javnosti, a ne u tajnosti. Tu postoji i određeno viđenje Boga koje ne znam kako bih nazvao, ali moglo bi se reći pomalo fatalističko: tu je Bog koji stvara nacrt, i on se mehanički treba ostvariti; stoga, ako je nacrt bio Sinov Križ, bio je potreban netko tko će ga izdati. I tako se za Judu kaže da je on, na koncu, najdraži učenik koji je poslušan Isusu te ga izdaje – primijetio je msgr. Maggioni. Osvrnuvši se na koncu na Judinu ulogu prema kanonskim evanđeljima, msgr. Maggioni je kazao kako je on baš taj koji je izdao Isusa i predao ga vlastima za 30 zlatnika. Vlastima samo treba dobar izgovor kako bi ga osudili. Ali, to je nešto što je Isus slobodno učinio, nije bilo nužno ići na Križ. Bog nikome ne oduzima slobodu, a najjasniji primjer za to je da Božji Sin koji je na Križu, ne silazi kako bi bio vjerodostojan, nego radije, ostajući na Križu, pokazuje svu svoju ljubav – istaknuo je msgr. Maggioni.