Zahvaljujući Kristovu uskrsnuću, te po Krštenju, čovjek može preobraziti svijet - kazao je papa Benedikt XVI. u homiliji tijekom Vazmenoga bdijenja

(17. travnja 2006. – RV) Zahvaljujući Kristovu uskrsnuću, te po Krštenju, čovjek može preobraziti svijet, opirući se svim ideologijama nasilja, pokvarenosti, težnjama prema moći i posjedovanju – ovim je riječima papa Benedikt XVI. u subotu, u homiliji tijekom Vazmenoga bdijenja, objasnio što za kršćanina znači živjeti novi život u Kristu. Za Uskrs se radujemo, jer Krist nije ostao u grobu, njegovo se tijelo nije raspalo; On pripada svijetu živih, ne onome mrtvih: radosni smo jer On postoji ne samo jučer, nego i danas i zauvijek. To je odgovor koji je Sveti Otac dao vjernicima, kao što ga je prije dvije tisuće godina anđeo dao ženama koje su pošle na Isusov grob: „Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!“ (Mc 16, 6). Međutim, govoreći današnjemu čovjeku Papa je Kristovo uskrsnuće želio protumačiti i u znanstvenom smislu. Uskrsnuće je – ako se možemo okoristiti jezikom teorije evolucije – najveća „promjena“, najodlučniji skok prema potpuno novoj dimenziji, koje, u dugoj povijesti života i njegovoga razvoja, nije nikada bilo; to je skok u potpuno novi poredak koji se tiče nas i odnosi se na cijelu povijest. Taj potpuno novi poredak je ljubav – istaknuo je nadalje Sveti Otac. Krist se iz ljubavi dao ubiti; ali ljubav, jača od smrti, vodi do nove dimenzije života do koje se dolazi po vjeri i Krštenju. Krštenje je nešto potpuno drugačije od čina crkvene socijalizacije, od pomalo staromodnoga i zamršenoga obreda kojim se ljudi primaju u Crkvu. Krštenje je također više od jednostavnoga pranja, više od neke vrste čišćenja i uljepšavanja duše. Krštenje je stvarno smrt i uskrsnuće, ponovno rođenje, preobrazba u novi život – istaknuo je Papa. Obrativši se potom katekumenima koji su te noći primili sakramente kršćanske inicijacije – sedmoro mladih iz Latinske Amerike, Afrike, Japana, Bjelorusije i Albanije, Sveti je Otac objasnio što se mijenja u životu osobe nakon krštenja. Moj vlastiti ja mi se uklanja i umeće se nešto veće. Moj ja tada opet postoji, ali preoblikovan. Ja, ali ne više ja: ako živimo na taj način, mijenjamo svijet. To je formula suprotnosti sa svim ideologijama nasilja, i nacrt koji se protiv pokvarenosti i težnji za moći i posjedovanjem – kazao je na koncu Sveti Otac.